Svatko tko odluči dati svoj život Kristu prima od Njega život vječni i zna da će nakon ovog prolaznog života zauvijek biti s Njim.
Mnogi ljudi žele pronaći razlog kojem će posvetiti svoj život. Traže nešto što će im donijeti smisao i svrhu. Neki traže životnu svrhu unutar odnosa, karijere ili obitelji. Drugi se posvećuju akademskom obrazovanju, politici ili humanitarnom djelovanju. Nijedna od ovih stvari nije loša, ali ne ostavljaju trajan osjećaj zadovoljstva.
“Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.” (Ivan 10, 10)
Budući da nas je Bog stvorio na Njegovu sliku, smisao možemo pronaći predajući svoj život Njemu. Isus nam donosi smisao i unosi smisao u svaku komponentu našeg života.
Umro je da bismo mogli živjeti
Prije nego što smo uopće imali priliku dati svoj život Bogu, On je dao svoj život za nas kad je Isus umro na križu za naše spasenje i otkupljenje od kazne za grijehe.
Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. (1. Ivanova 3, 16)
Međutim, u trenutku kada odlučimo dati svoj život Bogu, Bog daje odmor našim dušama iscrpljenima od grijeha i čini nas novima, opraštajući nam grijehe. Pavao je rekao: “Stoga, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje. Staro je nestalo, novo je, evo, nastalo” (2. Korinćanima 5:17).
Kako možemo dati svoj život Kristu?
Pavao u Rimljnima 3, 23: kaže: “Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja.” Prvo moramo priznati da smo grešnici kojima je potreban Spasitelj. Moramo priznati Isusa kao svoga Spasitelja i Gospodina i potpuno predati svoj život i volju Bogu.
“Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje” (Rimljanima 12, 1).
Ako ne znaš kako dati svoj život Kristu, dođi Bogu molitvom poput ove:
“Dragi Bože, danas dolazim k Tebi priznajući da sam grešnik potreban spasenja. Zahvaljujem Ti što me voliš čak i u mom grešnom stanju. Vjerujem da je Isus Krist umro za mene i uskrsnuo iz mrtvih kako bi se moji grijesi mogli oprostiti. Molim Te oprosti mi i očisti me, želim biti Tvoje dijete, želim biti ispunjen Tvojim Duhom. Odsad želim živjeti za Tebe. Amen!”
Kada svoj život damo Bogu, On šalje Duha Svetoga da živi u nama kako bismo zaista živjeli za Njega i imali osobni odnos s njim.
Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. (1. Ivanova 4, 13)
Mi smo Božji i On je naš Otac
Stavljajući svoju vjeru u Isusa, pripadamo Bogu, a naša su tijela hram Duha Svetoga (1. Korinćanima 6, 19–20). Ovaj život koji sada živimo je za Krista, a Bog prožima naše postupke i odluke. Poput Pavla možemo reći:
“Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.” (Galaćanima 2, 20)
Od trenutka kada svoj život predamo Kristu, Duh Sveti nam daje snagu i želju živjeti za Njega. On mijenja naše “želim ovo, želim ono”. Želimo više ugoditi Bogu, a manje sebi. Dok se svakodnevno podvrgavamo Njemu, molimo se, čitamo Bibliju, družimo se s drugim kršćanima, te tako rastemo u vjeri.
Isus je rekao: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Luka 9, 23). Bog nas vodi često puta u smjeru kojeg nikad ne bismo odabrali mi ili naši prijatelji da Mu nismo predali svoj život. To je izbor između širokog i uskog puta. Isus zna svrhu zbog koje nas je stvorio. Otkrivanje te svrhe i življenje iste, tajna je prave sreće.
