Branko Đalamić, taksist iz Bogatića, i Siniša Novaković iz Klenja nisu samo prijatelji iz školskih dana – oni su danas pravi životni junaci čija priča dokazuje da ljubav, hrabrost i nesebičnost mogu pobijediti i smrt. Ove godine, zajedno i zdravi, slave Uskrs – blagdan nade i novog života.
U duhu tradicije, kucali su se šarenim jajima. Branko je uporno udarao svako jaje koje bi Siniša uzeo.
„Jednom, dvaput, triput i tko zna koliko puta smo se kucali, a Siniša je svaki put izgubio. Pustio sam ga da prvi bira jaje, ali nije vrijedilo, pa se malo i počeo nervirati što gubi“, prepričava Branko kroz smijeh.
No njihovo prijateljstvo ima puno dublji značaj. U prosincu prošle godine, Branko je Siniši donirao bubreg i tako mu spasio život. Siniša je prošle godine bio na samom rubu – zbog sepse i zatajenja bubrega pao je u komu, a liječnici su mu rekli da je jedina nada transplantacija.
„U ovo vrijeme prošle godine, ljudi su se opraštali od mene. Bio sam u komi, imao sepsu, a onda su mi odstranili bolesni bubreg. Drugi je otkazivao i liječnici su rekli da je transplantacija jedina šansa“, priča Siniša.
“Nisam više mogao gledati njihove muke”
I dok se donor nije nazirao, Branko je, koji je svakodnevno bio uz prijatelja, donio veliku odluku.
„Nisam više mogao gledati njihove muke. Rekao sam mu: ‘Dat ću ti bubreg. Ideš na transplantaciju i ništa me više nemoj pitati’“, prisjeća se Branko.
Znao je samo da imaju istu krvnu grupu. Sve ostalo bilo je Božje djelo – svi medicinski parametri savršeno su se poklopili. Obitelj je ostala bez riječi, a liječnici su rekli da su kompatibilni kao rođena braća.
„Prijatelji smo još iz srednje škole, družili se i kasnije, a sada jesmo braća. Do kraja života“, kaže Branko.
Zagrljeni, prisjećaju se teških dana, ali više govore o lijepim stvarima. Siniša kaže:
„Zahvaljujući Branku, od ove godine slavim tri rođendana – u lipnju kad sam rođen, u travnju kad sam preživio komu i u prosincu kad sam dobio novi bubreg.“
Uskrs je blagdan novog života, a ova priča je njegovo najljepše svjedočanstvo.
