Daniel je završio u lavljoj jami po naredbi kralja Darija, no ništa mu se nije dogodilo. Koje je pravo značenje ove priče?
Šesto poglavlje knjige o Danielu broji samo oko dvadeset i osam stihova, no i dalje se radi o jednoj o najpoznatijih i najvoljenijih knjiga u Starome zavjetu.
Tako nevjerojatno uvjerljiva i ispunjena s lekcijama, koje ne samo da možemo naučiti, nego ih možemo i primijeniti u vlastitim, svakodnevnim životima. Daniela je podigao na visoku poziciju kralj Darije, Medijac, koji je postao kralj nakon smrti Belšazara, nakon incidenta s ”natpisima na zidu”.
Daniel je bio postavljen kao jedan od trojice nadglednika nad kraljevim namjesnicima; bio je poput upravitelja, čija je zadaća bila upravljati nad kraljevim vlasništvom i zemljom. O Danielu piše sljedeće: „Daniel se je odlikovao iznad drugih vrhovnih činovnika i satrapa, jer je u njemu djelovao viši duh. Kralj je pomišljao na to, da ga postavi nad svim kraljevstvom svojim.“ (Daniel 6, 3)
No drugi su namjesnici mrzili Daniela i pokušali su mu postaviti klopku, no ”ne mogaše pronaći nikakve mrlje na njemu, jer je bio čovjek od pouzdanja, nije bio pokvaren niti korumpiran”. U konačnici, pokušali su Daniela uhvatiti u klopku u vezi njegove vlastite vjere; Božjeg Zakona.
Ti su ljudi koristili prijevare i kraljev ego, kako bi Darije izdao uredbu, na temelju koje nitko nije smio štovati nikakvog drugog boga, osim samog kralja. Naravno, to je bilo nešto što Daniel nije mogao poslušati; nastavio se moliti Bogu tri puta dnevno, kao što je i činio ranije. Danielu je postavljena klopka, njegovi su neprijatelji udarili na njega i ubrzo obavijestili kralja o Danielovoj ”pobuni”. Rezultat toga, bez obzira na to koliko je kralj volio Daniela, jest da je morao ispoštovati pravila svoje uredbe, što je značilo da je Daniel morao biti bačen u lavlju jamu, što je bio jedinstveni način pogubljenja. Tada je Darije izrekao svoje posljednje riječi Danielu: „Neka te tvoj Bog, komu služiš, spasi.“
Sljedećeg jutra, potrčavši u lavlju jamu, Darije zazva Daniela: „Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova? (Daniel 6, 20) Kao što je bio slučaj s Josipom i mnogim naraštajima prije njega, Daniel se pouzdao u Jahvu i naučio je da, iako zli ljudi namjeravaju zlo i žele učiniti zle stvari, Bog ljude spašava iz tog zla i te stvari upotrijebi za dobro. (Postanak 50, 20)
Obećani progon
Krist, kao i cijeli Novi zavjet, upozoravaju nas na to da ćemo, kao rezultat toga što slijedimo Krista, trpjeti progone. U Propovijedi na gori, Krist je učio da ćemo zaista biti blagoslovljeni kada trpimo progone i ako nas lažno optuže zli ljudi, poradi Njega. Naša nagrada na nebu bit će velika. (Matej 5, 10-12)
Pavao nas također upozorava na progone; on sam je pretrpio mnoštvo progona. U svojoj poslanici Timoteju, Pavao vrlo jasno piše: „A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni.“ (2. Timoteju 3, 12) U svojoj drugoj poslanici Korinćanima, Pavao, slijedeći Kristova učenja, piše o tome da uživa u uvredama i progonima, u svim slabostima i poteškoćama: „Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.“ (2. Korinćanima 12, 10) Obećani progoni tema su cijelog Novog zavjeta. Čak i u Otkrivenju, Krist upozorava Crkvu u Smirni na nadolazeće progone, zbog Njegovog imena. (Otkrivenje 2, 10-11)
VIDI OVO: Što su četiri nemani iz Knjige proroka Daniela?
Naš postmodernistički svijet
Nema sumnje da je progon kršćana, koji danas postoji u svijetu, jedno od najvećih kršenja ljudskih prava u našem vremenu. To se ne događa samo na Bliskom istoku, gdje vlada šerijatsko pravo ili u Kini; iako progoni postoje na svakome od tih mjesta. No progoni kršćana događaju se i u drugim mjestima na svijetu: u Indiji, Sjevernoj Koreji, Nigeriji, Šri Lanki i na mnogim drugima. Prema statistici Open Door 2022, više od 360 milijuna kršćana žive na mjestima, gdje se suočavaju s visokim stupnjem progona i diskriminacije.
2021. godine samo ubijeno je 5898 kršćana zbog njihove vjere; izvršeni su napadi na 5110 crkava i drugih vrsta kršćanskih ustanova. Sve se ovo dogodilo samo prošle godine. O tome glavni ili ”mainstream” mediji ne izvještavaju.
No bez obzira na to i dalje svjedočimo radosti među tim kršćanima širom svijeta, koji pate zbog toga što služe Kristu. Kao što Jakov, Kristov brat uči: „Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.“ (Jakovljeva 1, 2-4)
Kod nas možda progoni nisu tako opasni po život, ali su dalje vrlo stvarni. Slično Danielovom iskustvu, danas postoje mnoge istinite ispovijesti kršćana, koji su zbog svoje vjere trpjeli na različite načine. Te su priče ponekad vrlo teške; ljudi su znali izgubiti sve što su posjedovali, zbog zlih djela ljudi koji su imali zle namjere. Mjesta gdje su se održavala vjenčanja prestala su poslovati. Tvrtke su morale ugasiti cijele odjele svojih poslovanja. Mali poduzetnici riskirali su gubitak svega; ako izgube posao mogu izgubiti svoje domove, ušteđevine.
U Americi je nedavno Vrhovni sud, odlukom poznatom kao Dobbs, kojom se presudilo u slučaju Roe protiv Wade, vratio mogućnost pravnog odlučivanja o pobačajima natrag saveznim državama. Nakon toga, mnoge crkve i organizacije koje se bore za život nerođenih bile su izvrgnute napadima; čak i u onim saveznim državama u kojima Dobbs nije imao nikakav pravni učinak. To se nije dogodilo ni zbog čega što su pripadnici tih organizacija učinili, nego zbog onoga u što vjeruju. Dodajmo tomu i odluke vlade, na temelju kojih se sada zahtijeva financiranje pobačaja i kirurških zahvata promjene spola. To više nisu neke prijetnje za budućnost; to su prijetnje koje postoje danas. Sada su čak i privatne donacije kršćanskih vlasnika poslovnih objekata pod povećalom i podvrgnuti su kažnjavanju.
Za kršćane se sada smatra da su prijetnja društvu; otpadnici koje treba eliminirati. Kršćane se ne smije tolerirati i definitivno im se ne smije dopustiti da imaju glas u javnosti. No na scenu stupa Bog.
VIDI OVO: 4 biblijske činjenice o Danielovom proroštvu o 70 tjedana
Radosna vijest
Progoni, koji su danas tako učestali, teško da će uskoro završiti. U stvari, vrlo je vjerojatno da će se stvari pogoršati u godinama koje dolaze. Ipak, postoji puno toga što možemo naučiti iz priče o progonu i osuđivanju Daniela na smrt, na lavlju jazbinu.
Nakon što je čuo da je Daniel živ i zdrav, Darije je bio ”presretan” i zahtijevao je da se Daniela pusti van iz jame. Nakon toga vidje da na njemu ne bijaše niti jedna rana, jer se Daniel pouzda u Jahvu. (Daniel 6, 23) Nakon toga je Darije proglasio sljedeće: „Obilovali mirom! Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršću pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neće propasti, njegovoj vlasti nema kraja!“ (Daniel 6, 26-27)
Molim vas, ponovno pročitajte i razmišljajte o ovome nekoliko trenutaka:
- Jer On je živi Bog i postoji zauvijek.
- Njegovo Kraljevstvo neće biti uništeno.
- Bog spašava i izbavlja.
Daniel je živio po vjeri. Jer samo je vjera u Boga mogla ”začepiti usta lavovima”. (Hebrejima 11, 33) Kako je Daniel ostao živ i Darije konačno razumio, tako i mi, kao kršćani, danas trebamo živjeti po vjeri i trebamo razumjeti da je Bog apsolutno suveren i sveprisutan.
Bog bi trebao biti u svakom segmentu naših života. Iako nećemo možda razumjeti neke stvari, podsjeća nas se na sljedeće: „Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.“ (Izaija 55, 9)
Možda bismo jednu stvar najbolje mogli naučiti iz Danielovog primjera, kada se suočimo s lavljim jamama: ”Na njemu ne pronađu niti jednu ranu, jer se pouzda u Boga”. (Daniel 6, 23)
Činimo i mi isto.
Autor: Greg Grandchamp; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
