Na dan našeg vjenčanja moj je suprug dobio poruku od moje mame. Poruku za samo njih dvoje.
Kao netko tko se i sam muči sa tjeskobom, znam da ta stvar može biti pravo čudovište. Iako je nevidljiva, ona može varirati od nervoze zbog nadolazećeg sastanka ili do potpunog sloma bez bilo kakvog vidljivog razloga.
Kada ta druga verzija udari punom snagom, utješno je imati tu jednu osobu koja može biti mir u oluji.
Za Nikki Pennington je ta osoba bila njezina majka.
Dan kada je njezina majka preminula, osim tuge, u Nikki je bio i strah jer je izgubila osobu koja ju je najbolje razumjela i kojoj bi mogla otvoriti svo svoje srce kad god bi postala tjeskobna.
No, ona tada nije ni slutila da je njezina mama već imala plan kako bi osigurala da njezina kćer bude u dobrim rukama čak i kada nje ne bude bilo, piše Faithit.
Žena je svoju priču objavila na Facebooku
Niki je svoju divnu priču podijelila na svojoj Facebook stranici Grief to Hope, a ona može biti ohrabrujuća svima koji se bore s tjeskobom. Niste sami u toj bitci.
Nikki je napisala:
„Tjeskoba je bila dio mog života otkako znam za sebe. Bila je tu tako dugo da se ni ne sjećam vremena kada je nije bilo.
Ako se i sami borite s tjeskobom, onda znate da imate tu jednu osobu. Jednu osobu koja zna kako vas smiriti usred napada tjeskobe.
Meni je ta osoba bila moja mama.
Ona je znala točno što reći, kako to reći i pravi trenutak kada to reći kako bi se ja vratila u stvarnost. Njezine riječi i utjeha uvijek su nadjačavali moju tjeskobu.
Uvijek sam pretpostavljala da će ona uvijek biti uz mene, no to se promijenilo.
VIDI OVO: 8 stvari koje možete učiniti ako vaša voljena osoba ima napad panike
Nekoliko tjedana nakon mog vjenčanja sam dobila napad tjeskobe. Rekla sam da moram nazvati mamu, a moj je suprug rekao: ‘A što kažeš da probaš pričati sa mnom? Pokušaj pa ćemo vidjeti kako mi ide.’
Pokušala sam, dala sam mu priliku da ublaži moju tjeskobu te sam tada imala osjećaj kao da razgovaram s mojom mamom, kao da razgovaram s mojom osobom.
Pozivi mojoj mami, kada bih imala napade tjeskobe, su se smanjivali. Ona nikada nije pitala zašto više ne zovem, nikada me nije ispitivala. Majke kao moja su zaista vrlo rijetke.
Dan kada je moja mama preminula nazvala sam svog supruga. Rekla sam: ‘Moje osobe više nema. Osobe koja me je znala i voljela sa svim mojim manama. One osobe koja je mogla smiriti moje strahove. Nema je.’
Priča koju njezina mama nije htjela da zna
Tada mi je on ispričao priču o mojoj mami. Priču koju nikada nisam čula jer ona nije htjela da ju znam.
Vidite, na dan našeg vjenčanja moj je suprug dobio poruku od moje mame. Poruku za samo njih dvoje. U poruci naslovljenoj Kako biti Nikkina osoba pisalo je:
- Korak: Samo slušaj
- Korak: Slušaj još više.
- Korak: Ne pokušavaj riješiti problem.
- Korak: Reci joj da razumiješ.
- Korak: Nastavi slušati dok ona sve sama ne posloži. Ona to uvijek učini.
Ona to još uvijek ne zna, ali je odavno sve znala posložiti potpuno sama.
Moja je mama odustala od toga da bude moja osoba ne zato što je tako željela, nego zato što je željela da moj suprug to nauči biti kada nje više ne bude bilo. Ona odustala od toga da bude moja osoba kako bi osigurala da ja uvijek imam svoju osobu, bez obzira na sve.
Pa, mama, ti ćeš zauvijek biti moja osoba.“
