Davor Santrač je nestalo 1988. godine na bazenu u Vukovaru.
Gotovo 36 godina od tog 16. kolovoza 1988. njegova sestra Sanja, majka Mira i otac Stevan svake sekunde žive s nadom da je Dado živ i da će se javiti ili pojaviti.
Ta se nada rodila na ne baš čvrstim tvrdnjama sedmogodišnjeg i petogodišnjeg dječaka koji su ga posljednji vidjeli.
Njihove priče da ga je neki čovjek odvezao automobilom bile su i jesu osnova na kojoj su se temeljile mnoge potrage i na kojima se hrani svaki pokušaj njegovih najbližih da ga pronađu.
“Molim sve koji mogu pomoći da na temelju fotografija mog brata iz tog vremena napravimo fotorobota kako bi izgledao kao danas, u 34. godini života”. zamolila je prije mnogo godina Sanja iz Kanade na Facebook stranici “Davor Santrač – Pomozite mi pronaći brata.
Obitelj se nada da će se Dado vratiti
‘Ako misliš da je živ, zašto ti se nije javio sve ove godine, pa nije bio beba’, jedan je od komentara na objavu. No, Sanja je napisala neke od mogućnosti: ‘”Ne smije. Ne može. Ne zna kako ni jesmo li živi poslije 1991. Možda nema pristup internetu ni telefonu. Države u koje su tada odvođena oteta djeca su Azerbajdžan, Irak, Iran”.
“Uostalom, sve je moguće, a mi se još nadamo”, napisala je Sanja.
Mještani Santrača iz naselja Borovo Davoru nisu dopuštali odlazak na bazene do dana njegova nestanka. Uvijek je pitao, kaže majka, “Kako mogu svi, a ja ne?”, a tog utorka je rekao: “Majko, majko, molim te pusti me. Vratit ću se brzo, do pet. Ne brini, velik sam.”
Majka mu je popustila jer je bio dobar plivač i otišao je oko 16 sati. Već u 17.30 bila je na bazenu. Pronašla je njegov suhi ručnik, naočale, borolete, hlače i sat. Davora nije.
Svi su ga tražili. Ronili su, ispraznili bazen, razbježali se na sve strane, a u satima i danima koji su uslijedili pretraživali su i obližnji Dunav u koji on nikako nije htio zaplivati.
Otac je otišao i u obližnja romska naselja, a potraga traje i danas.
Nepoznat čovjek
Tada 12-godišnji Dalibor Grgurević tvrdio je da su njih dvojica nakon kupanja gledali grupu koja je igrala stolni tenis, a tada je nepoznati muškarac nazvao Davora i ponudio ga čokoladom.
Provukao se kroz žičanu ogradu te su sjeli u auto i odvezli se.
Sedmogodišnji Radovan Latinović ispričao je da su zajedno plivali, a s njima je bio i čovjek koji je pitao Davora s kim je došao, gdje živi… Možda bi dobar fotorobot 45-godišnjeg Davora mogao biti dobar trag.
