Otkrivenje 22,20 “Da, dolazim uskoro!”
Vrijeme u kojem živimo naziva se Posljednje vrijeme. Kako možemo vidjeti da je ovo vrijeme posljednje vrijeme?
Dovoljno je za početak pogledati u vijestima i vidjeti ratove, epidemiju virusa i bakterija, poplave i snažne oluje. Možemo reći da je toga uvijek bilo, i to je istina. Ali ono što se u ovom vremenu razlikuje od svih prethodnih vjekova je to što se danas sve to događa učestalije. Ratova je uvijek bilo, ali je bilo i perioda mira kada su carstva koja su vladala svijetom prosperirala i izgrađivala se, a danas gotovo da nema mira. Ne prođe ni jedan dan da ne čujemo o nekom sukobu negdje u svijetu. Sve više se govori o 3. svjetskom ratu, i kako je na rubu da se dogodi. Razlika između današnjih ratova i onih iz prošlosti je ta što prvi put od kad čovječanstvo postoji, danas posjeduje takvo oružje da se može potpuno uništiti, a to ranije nije bio slučaj. Isti je slučaj i sa virusima i bakterijama. Bilo ih je i u prošlosti, ali su se pojavljivali rijetko i nestajali. Koliko je samo u posljednjih par godina pronađeno smrtonosnih virusa? A uvijek se pojavljuju novi. Također je isto i sa poplavama i olujama. Bilo ih je uvijek, ali u posljednjih su par godina sve učestalije, sve više žrtava odnose i rade sve veću štetu. Kao što se kod trudne žene porođajni trudovi s vremenom pojačavaju i postaju sve učestaliji, tako se isto dešava i sa svijetom i svim ovim navedenim dešavanjima. Jednostavno se vidi da zlo sazrijeva i da kraj mora biti blizu. Ovo je ono što, kao obični ljudi, gledajući vijesti možemo vidjeti i zaključiti. Ali što je ono što mi kao vjernici trebamo vidjeti i znati po pitanju posljednjeg vremena? Što nama govori da je ovo posljednje vrijeme? Božja Riječ!
Djela apostolska 2,14-17 “A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Nisu ovi pijani, kako vi mislite – ta istom je treća ura dana – nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu: U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati.”
Apostol Petar je posvjedočio da je silazak Svetog Duha na njega i ostale učenike, što se manifestiralo čudima i znacima, ustvari ispunjenje Joelovog proročanstva koje je bilo prorečeno za posljednje vrijeme, i samim tim je potvrdio da je posljednje vrijeme počelo još tada.
Hebrejima 1,1-2 “Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu…”
Ovaj stih nas vraća još malo u prošlost i kaže da su posljednji dani počeli kad nam je Bog progovorio preko Sina, odnosno njegovim dolaskom na zemlju.
2. Petrova 3,3-4 “Znajte ponajprije ovo: u posljednje će se dane pojaviti podrugljivi izrugivači; povodit će se za svojim požudama i pitati: Što je s obećanjem njegova dolaska? Jer i otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja.”
U vrijeme prve crkve, postojali su lažni učitelji koji nisu vjerovali da će Krist ponovo doći, i oni su se rugali onima koji su u to vjerovali, jer se više godina ništa nije dešavalo. Danas, poslije više od 2000 godina, postoje denominacije koje ne vjeruju u Kristov povratak na zemlju. Neke denominacije tvrde da je on došao, ali u duhovnom smislu. Mnogi se rugaju ovom obećanju o njegovom dolasku. Iz tri primjera iz Pisma vidjeli smo da živimo u posljednjim danima, čak smo vidjeli da su oni počeli prije oko 2000 godina. Ako su posljednji dani počeli još tad, koliko smo tome bliži sada? Što to znači da živimo u posljednjim danima? To znači da je svijet ušao u posljednju fazu svog postojanja, i da se polako završava ovaj poredak na koji smo navikli i koji traje već tisućama godina. Završava se vrijeme u kojem čovjek radi ono što je dobro u njegovim očima, a pritom uništava sve oko sebe, i na kraju sebe. Završava se vrijeme zlima i bezbožnima, i bliži se dan njihove kazne. Jednostavno, sve ono što nam je poznato o svijetu u kojem živimo dolazi do svog kraja. I ono što je nama najvažnije, kada govorimo o posljednjim danima, činjenica je da je Isusov dolazak blizu. Vjerujemo li u to? Vjerojatno će većina od nas reći: ‘Da, svakako da vjerujemo!’ Ali, živimo li kao da u to vjerujemo? Naš život bi trebao odražavati ono što vjerujemo, i to vrijedi za svaki segment našeg vjerovanja, pa tako i vjerovanja o Kristovom dolasku. Ako među vama ima onih koji ne vjeruju u Kristov drugi dolazak, želio bih iznijeti neke podatke. Netko je izračunao da u Starom zavjetu postoji oko 300 proročanstava o prvom dolasku Gospodina Isusa Krista. Je li Krist došao prvi put? Svakako da jest, a da bismo to znali ne moramo čak ni čitati Bibliju, već samo potražiti u povijesnim knjigama, jer i najpoznatiji povjesničari tog vremena govore o Kristovom životu. Na svako proročanstvo o Kristovom prvom, postoji oko 8 proročanstava o Njegovom drugom dolasku. Množenjem dobivamo oko 2400 proročanstava o Kristovom drugom dolasku. U Starom zavjetu, u 17 od 39 knjiga spominje se drugi dolazak, dok se u Novom zavjetu spominje u čak 23 od 27 knjiga. Ako je Krist došao prvi put, što je i povijesno dokazano, koliko je onda sigurno da će doći i drugi put? O tome nema ni govora! Ako vjerujemo u osnovne temelje kršćanstva, da je jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, Isusovu smrt na križu, njegovo uskrsnuće, isto tako moramo vjerovati i u njegov doslovan dolazak na zemlju po drugi put, jer je i ovo temelj kršćanske vjere, kao i ostalo što sam naveo.
Isus je rekao: “Da, dolazim uskoro!” Želim reći da Isus može doći bilo kad. To se može desiti sada u ovom trenutku dok ovo čitate. Možete reći: ‘Ne, ne, nema šanse, još se toliko toga treba dogoditi: ratovi, progonstva, žig zvijeri, antikrist, Izrael…’ Možete reći da je sam Isus rekao da će znaci posljednjeg vremena biti više stvari od kojih se ni jedna nije dogodila, tako da bar još neko vrijeme sigurno neće doći. Isus je rekao koji će biti znaci posljednjeg vremena, i dosta se toga još nije dogodilo, ali kakve veze imaju posljednji dani sa njegovim dolaskom po Crkvu? Potrebno je razgraničiti Kristov drugi dolazak po Crkvu i Kristov drugi dolazak za ovaj svijet.
Ovo su stihovi koji govore o Isusovom drugom dolasku po njegovu Crkvu, odnosno događaju koji nosi naziv Uzeće:
Ivan 14,1-3 “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: `Idem pripraviti vam mjesto`? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.”
1. Solunjanima 4,13-17 “Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.”
Isus je nakon svog uskrsnuća bio uznesen na nebo. Od tog dana, on radi više stvari: sjedi s desne strane Boga Oca i čeka da mu sve bude položeno za podnožje njegovim nogama; kroz Duha Svetog, zajedno sa Bogom Ocem, živi u nanovorođenim vjernicima; živi usred svoje Crkve i čisti je; posreduje između Boga i ljudi; i radi još jednu jako važnu stvar, a to je da priprema mjesto na nebu za sve one koji će živjeti s njim. Kada sve bude spremno, on će doći po svoju nevjestu Crkvu i odvesti je da zauvijek bude s njim. Dakle, uvjet nije da se u svijetu treba prvo nešto desiti, da bi on to učinio, već da mjesto koje on sprema bude spremno, i da Otac kaže da je vrijeme. Sada pogledajmo koja je razlika između Kristovog dolaska po Crkvu i njegovog drugog dolaska kada će vladati ovim svijetom:
Dolazak po crkvu: Spominje se preobraženje tijela vjernika. 1. Korinćanima 15,51-53: “Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju – jer zatrubit će – i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.” Filipljanima 3,20-21: “Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.”
Drugi dolazak: Kod drugog se Isusovog dolaska ne spominje nikakvo preobraženje tijela.
Dolazak po crkvu: Vjernici se susreću sa Isusom u zraku.
Drugi dolazak: Isusove noge staju na Maslinsku goru.
Dolazak po crkvu: Uključeni su samo vjernici, i samo će ga oni koji su Njegovi vidjeti.
Drugi dolazak: Uključeni su svi ljudi na svijetu, i svako će ga oko vidjeti.
Dolazak po crkvu: Sotona se uopće ne spominje.
Drugi dolazak: Sotona biva vezan na 1000 godina.
Dolazak po crkvu: Predviđeno i prorokovano samo u Novom zavjetu.
Drugi dolazak: Predviđeno i prorokovano i u Novom i u Starom zavjetu.
Ovo su samo neki primjeri koji nas upućuju da razumijemo razliku između ova dva događaja, i da trebamo biti pažljivi dok ovo proučavamo. Pismo nam ukazuje da Isusovom drugom dolasku prethodi dosta znakova, i da se dosta toga treba dogoditi kako bi konačno on došao drugi put vladati na zemlji. Ali ono što je nama kao vjernicima još važnije njegov je dolazak po nas koji ne zavisi od nikakvih zemaljskih događaja, već se može desiti bilo kad.
Postoji jedna dobra priča o tom događaju, o Isusovom dolasku po svoju Crkvu, iz koje možemo izvući dosta korisnih stvari:
Matej 25,1-13 “Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uze svoje svjetiljke i iziđe u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!”
Jasno nam je da je mladoženja Isus Krist, a da su 10 djevojaka vjernici. Pismo jedne naziva mudrim, a druge ludim ili nerazumnim. Svih 10 su imale svjetiljke, i poanta ovih svjetiljki je bila da svijetle. Svjetiljke koje svijetle možemo povezati sa znanjem. Znanje i mudrost koju nam daje Bog, ono je što osvjetljava put pred nama u ovom mračnom svijetu. Mudre su imale rezervnog ulja za svoje svjetiljke, dok lude nisu imale rezervnog ulja. Ulje je u Pismu simbol Duha Svetog, i ova priča nam ukazuje na to koliko je važno da uvijek budemo ispunjeni Duhom, jer je kršćanski život bez Duha Svetog kao svjetiljka bez ulja, neupotrebljiv. Također, svakodnevna je ispunjenost Svetim Duhom povezana i sa poslušnošću Bogu, sa umiranjem sebi, pokajanjem. Jer je sigurno da Bog Duhom ne ispunjava one koji su neposlušni, koji se ne kaju i ne umiru sebi. Ono što se dešava u posljednje vrijeme je da je mladoženja zakasnio sa svojim dolaskom, i da je svih 10 djevojaka zaspalo. Isto kao što su Petar, Jakov i Ivan zaspali, iako ih je Isus zamolio da se mole, a kako je i sam Isus rekao, to se desilo iz razloga što je tijelo slabo. Kada pogledamo prvu crkvu, vidimo da su oni još tad čekali Gospodina da se po njih vrati. Sjetimo se stihova: “jer zatrubit će – i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti”, i “Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli.”
Ako vidimo da su tadašnji vjernici, uključujući apostole, još u to vrijeme iščekivali Gospodina da ih uzme, a to se nije desilo ni tad, ni oko 2000 godine poslije, onda u izvjesnom smislu možemo reći da je mladoženja zakasnio. Tako će i vjernici u posljednjim danima zaspati, ali ipak u trenutku kad mladoženja stiže, mudre djevice brzo ustaju, pale svoje svjetiljke i bivaju spremne za mladoženjin dolazak. Sa druge strane, lude djevice su uvidjele da nisu spremne za mladoženju. Iako su imale puno vremena da se spreme i da nabave ulje, one su to pokušale kada je već bilo kasno. Otišle su kupiti ulje, ali baš tada je mladoženja stigao, ušao je sa 5 mudrih djevica na svadbu i zatvorio vrata. Kada su se lude djevice vratile i pokušale ući na svadbu, mladoženja je rekao “Ne poznajem vas”. On ih nikada nije upoznao jer nikad nisu imali prisan odnos s njim, nisu se molili njemu, nisu ga tražili cijelim srcem, nisu čeznuli za njim, i na kraju su prestali bdjeti. Na kraju ove priče imamo upozorenje: “Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!” Mi ne znamo ni dan ni sat kada će Isus doći. Sam Isus u Pismu kaže da to zna samo Otac. Ali na nama je zato da uvijek bdijemo.
Zapitajmo se, kad bi Isus ovog trenutka došao, kakve bi nas našao? Jesmo li zaspali? Svijetle li naše svjetiljke? Imamo li ulja u našim svjetiljkama? Mislimo li da njegov dolazak još uvijek nije blizu, pa imamo još dosta vremena da se spremimo, da je još rano? Poznajemo li ga, i poznaje li on nas? Želimo li mi uopće da on dođe, i čeznemo li za njim? Vrlo je važno sebe ispitati na ovaj način.
Imamo još jednu priču u Matej 7,24-27: “Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.”
Što nam naš Učitelj govori kroz ovu priču? Govori o ljudima koji slušaju njegove riječi. Tko su ti ljudi? To nikako ne mogu biti nevjerni ljudi iz svijeta, jer oni ne slušaju njegove riječi. Njegove riječi slušaju samo oni koji vjeruju u njega. Ali Krist takve dijeli u 2 grupe – one koji izvršavaju, i one koji ne izvršavaju ono što čuju. I jedni i drugi grade kuću, odnosno grade svoj život. Kad interpretira ovu priču, za razliku od Mateja, Luka dodaje da čovjek koji gradi na stijeni, prvo duboko iskopa i tu postavi temelj, dok čovjek koji gradi na pijesku ili zemlji ne gradi temelj. Oni koji slušaju Isusove riječi koje su nam zapisane u Pismu i izvršavaju ih, svoj život grade na stijeni, i to na temelju koji je sam Isus Krist. Oni imaju duboko zajedništvo sa Bogom Ocem i sa Isusom Kristom, poznaju Boga osobno, oni žive u pravom pokajanju, dozvoljavaju da ih Bog mijenja i oblikuje. Sa druge strane, oni koji samo slušaju Isusove riječi, a ne izvršavaju ih, grade svoj život na pijesku ili zemlji, ali bez temelja, bez Isusa Krista. Oni poznaju Bibliju, citiraju stihove, poznaju mnoge kršćanske doktrine, ali sve ovo bez pravog i živog zajedništva s Bogom. Dok i jedni i drugi grade kuće, oni djeluju isto, kao da među njima nema razlike. Ipak, dolazi vrijeme kad te razlike dolaze do izražaja, a to je vrijeme kad padnu kiše, dođu bujice i udari jak vjetar. Tada se vidi tko je kako gradio. Kiše, bujice i vjetar su nevolje, problemi, progonstvo, gubitak imovine, bolest. Ovakve stvari dolaze u život svakog vjernika, a kako se on održava u svemu ovome pokazuje na kakvom je tlu gradio, je li imao temelj, i je li izvršavao riječi koje je čuo od Gospodina. Neka svatko preispita sebe kakvu kuću gradi. Kakvi su naši motivi i želje? Tražimo li svoju korist ili tražimo Božje kraljevstvo? Tražimo li samo Božje blagoslove ili tražimo Boga? Slušamo li samo Božju riječ ili je slušamo i izvršavamo? Želimo li da nam Krist bude Spasitelj, ali ne i Gospodin? Iskren odgovor na ova pitanja pokazati će nam gdje se uistinu nalazimo, i što je potrebno učiniti kako bi naša kuća opstala kada dođu kiše, bujice i vjetrovi.
Iako je saznanje da je Isusov dolazak blizu veliko upozorenje da se probudimo, da bdijemo, da spremimo naše svjetiljke, da ga upoznajemo, također je i velika nada i ohrabrenje jer njegov dolazak za njegovu Crkvu znači prestanak borbi sa ovim svijetom, sa iskušenjima, sa sotonom, predstavlja odmor i početak jednog novog života sa našim Gospodinom u vječnosti. Iz stihova koje smo čitali, mogli smo vidjeti da su vjernici još tada u 1. stoljeću živjeli iščekujući Gospodnji dolazak, zato i mi danas trebamo živjeti iščekujući Gospodina, živjeti tako kao da će svakog trenutka Isus doći, ali opet ne zapostavljajmo ni naše obaveze. Dok naše ruke i noge obavljaju svakodnevne aktivnosti, neka naše srce bude spremno za njega. Također, dok ga čekamo, trebali bi trgovati i umnožavati darove i talente koje nam je dao, jer kad dođe, on će tražiti da vidi što smo sa tim učinili, i jesmo li bili vjerne sluge. Kada je govorio o svom drugom dolasku, sam Isus je postavio jedno upozoravajuće pitanje koje je glasilo: “Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?” Ovo bi nas trebalo zabrinuti, a ujedno nas i motivirati da bar što se nas tiče možemo odgovoriti: Hoće!
Isus kaže: “Da, dolazim uskoro!” Kažimo mi zajedno sa cijelom Crkvom: Da, dođi Gospodine Isuse! Amen!
Autor: Zoran Tornjanski
