Svako nedjeljno jutro one prebivaju među nama. Ako pažljivo slušamo, možemo čuti zvuk njihovih krila, kojima mašu iznad naših glava. Pjevački glasovi su utihnuli, propovjednik priprema svoju propovijed; knjiga je otvorena.
Dok se ljudi vrzmaju među klupama, pripremajući se čuti kako Bog progovara kroz čovjeka, vrane i gavrani grakću u iščekivanju. Graktanje i gromoglasno glasanje čuje se među gredama. Neka glasanja zvuče poput jezivih cerekanja.
Krist ih je čuo kada se pripremao za propovijed: „Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.“ (Marko 4, 3-4)
Dok propovjednik počinje raširivati dobro sjeme Božje Riječi među slušatelje, ono pada na svoj put: na tvrda, izgažena, ne poorana i srca koja se nisu pokajala. Nezanimanje, ometanje, nepažnja, lijenost, neznanje; zbog svega ovoga sjeme ne uspijeva pustiti korijen i dati plod. Istina o Kristu, o grijehu, o spasenju, ulazi u uho osobe, nastani se na vrhu srca osobe, ali se nikada ne nastani unutra. Iako slušaju, oni ne čuju. Iako gledaju, oni ne vide. Nikada nisu dovoljno dobro čuli Riječ da bi se obratili ili da bi im bilo oprošteno.
No, sjeme ne ostaje na vrhu otvrdnutog puta; Krist promatra kako ptice jedu to sjeme.
One promatraju odozgor. Glave im se pomiču tamo-ovamo, naprijed-natrag. Oči traže za sjeme koje je bespomoćno, otkriveno. Ondje! Zrno, otkriveno na nekoliko trenutaka. Hop! Mračni bljesak pada poput munje s nebesa i zrno nestaje. Riječ o umirućem Bogu, riječ života, riječ upozorenja, nestala. Požderana. Možda je na njezinom mjestu ostalo pero.
Ružna igra ptica
Prizor kojeg Krist daje u usporedbi sa sijačem stvara nemir. Na što se ptice odnose? Prisluškujemo na ono što je rekao svojim učenicima:
„Sijač sije Riječ. Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.“ (Marko 4, 14-15) Tko proždire sjeme koje odbacuju slušatelji propovijedi, tada i sada? Sotona. On i njegove legije lete iznad i promatraju. On ubada kljunom na plodno tlo naših srdaca. Njegov zakrivljeni kljun krade čudesno sjeme. Njegove živčane oči gledaju tamo-ovamo u potrazi za Evanđeljem istine, kako bi ga mogao požderati.
Ovo je zastrašujuće otkrivenje. Demonske ptice lete iznad; lete i budno paze, gledajući prema dolje, na zajednicu vjernika, u potrazi za ignoriranim riječima evanđelja, gladne. Možemo zamisliti neugodan osjećaj kojeg bismo osjetili, kada bi ptice u fizičkom smislu kružile iznad nas za vrijeme održavanja bogoslužja. Kako bismo se osjećali uznemireno ako bi se one, svaki puta na spomen imena Isus, obrušile na nas i kvocale naše uši. No Krist svojim učenicima otkriva nešto što poziva na još veći znak za uzbunu, nešto što je još više uznemirujuće: ti gavrani se hrane zlokobno riječima, koje bi mogle spasiti dušu grješnika.
Najredovitiji posjetitelj crkve
Mnogi od nas ne razmišljaju puno o Sotoni; no on itekako puno razmišlja o nama. Možemo zamisliti da bi on prebivao među religioznim ljudima koji čine razne grijehe, no ne i u crkvi. No jedan od najvećih i najzlobnijih Sotoninih planova jest ukrasti od slušatelja riječ koja je ispunjena istinom i koja uzvisuje Krista.
Ja i vi možemo propustiti bogoslužje; on ga ne propušta. Ja i vi možemo zanemariti hraniti se Božjoj Riječju, on to ne propušta. Đavao je najredovitiji i najpažljiviji posjetitelj crkve.
On se ne gosti radi prehrane; on se gosti kako mi, grješnici ne bi mogli pronaći Krista ili kako ne bismo mogli nastaviti s njime. Luka to bilježi ovako: „Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se.“ (Luka 8, 12) Pavao to objašnjava na sljedeći način: „U kojima bog ovoga svijeta oslijepi mišljenje nevjernika, da im ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Kristove, koji je slika Božja.“ (2. Korinćanima 4, 4) Krist želi da čujemo i da kroz slušanje s vjerom vidimo njegovu slavu. „Slušajte! Počujte!“ On započinje sa svojom propovijedi. „Odbacujte, ignorirajte“! To je ono što grakću ptice.
No kako one to čine?
Kako one proždiru
Kako demoni kradu Riječ iz srdaca? Kako te ptičurine proždiru Riječ? Dok to čine odlučno i konačno sa slušateljem propovijedi, koji odbacuje ono što čuje, moja pretpostavka i tužno iskustvo je da je on također ukrao ignorirane, napola poslušane propovijedi iz usta Božje djece; premda ih ne može u konačnici izgladnjivati do pakla.
C.S. Lewis nam daje odgovor na početku ”Pisma starijeg đavla mlađemu”. Screwtape, stariji demon, savjetuje svog nećaka, Wormwooda, neka prestane koristiti argumente kako bi osigurao da njegov pacijent bude nevjeran. Umjesto toga, jednostavno mu treba dati žargon, savjetuje ga. Kao predodžbu Screwtape pripovijeda priču o jednom od svojih ljudi koji su odlutali u opasne misli, odnosno kršćanske misli, dok se nalazio u britanskom muzeju.
„Prije nego što sam shvatio gdje sam, vidio sam kako moj dvadesetogodišnji rad počinje gubiti smisao. Da sam izgubio glavu i počeo pokušavati obranu argumentima, to bi bio moj kraj. Ali ja nisam bio takva budala. Odmah sam udario u dio čovjeka koji sam najbolje držao pod svojom kontrolom i sugerirao da je upravo vrijeme za njegov ručak.“
Nedjeljni ručak. Koliko je dobrih riječi propovijedi ukradeno od vjernika i nevjernika, zbog razmišljanja o obroku koji slijedi nakon službe? Jednostavni prijedlog neprijatelja: misli o ručku, o iritantnim manirima pastora, o nedostatku ljubavi u crkvi, misli o parfemu gospođe Horvat, stotine misli, sve samo da se ne sluša Riječ.
VIDI OVO: Može li Sotona čitati ljudske misli?
Kvocanje po umu
Može li nas Sotona omesti ako posije misli u naše umove? Može i to čini.
Sotona ometa, predlaže i laže kako bi od nas ukrao Riječ. Sotona je predložio Davidu neka sagriješi tako što će napraviti popis stanovništva Izraela. (1. Ljetopisa 21, 2) Đavao je ispunio srce Ananije, zbog čega je on lagao Duhu Svetome. (Djela 5, 3) Sotona je u ”srce Jude stavio misli” o izdaji Isusa. (Ivan 13, 2) Pavao nas upozorava da se ne damo prevariti, da ne dopustimo da nas naše misli odvedu u stranu, dalje od čiste posvećenosti Kristu. (2. Korinćanima 11, 3) Sotona nam laže, a kada to čini, on govori na temelju onoga tko i što on jest: otac laži. (Ivan 8, 44) Sotona zarobljava ljude u neistine i tako ih navodi da čine ono što je njegova volja. Njegove strategije protiv nas nisu se promijenile od vremena Vrta. Naš neprijatelj u naše umove dovodi misli koje nisu u potpunosti naše.
Komentirajući na ovaj tekst, John Piper naglašava tri načina kako Sotona krade sjeme: kroz nepažnju, nedostatak volje i neznanje. Komentirajući nepažnju, Piper piše:
„Sotona radi prekovremeno kako bi držao ljude podalje od toga da se ozbiljno posvete Božjoj Riječi. On vas može držati budnima dokasna subotama navečer, kako se ne biste mogli probuditi u nedjelju i kako ne biste otišli na službu. Može tijekom službe oko vas i u vama postaviti na desetke distrakcija, ne bi li vas omeo od poruke bogoslužja. Može u vaš um poslati misli i tome kako se sutradan trebate susresti sa svojim šefom. Kada bi vas samo mogao odvratiti tako da ono što propovjednik govori uđe u jedno uho i izađe u drugo, to znači da je učinio da Božja Riječ na vas nema nikakvog učinka. Nepažnja je njegovo oružje.“
Vidimo kako Sotona leti iznad nas, daje nam različite prijedloge, pravi buku i donosi beskrajna ometanja u naše umove, ne bi li spriječio Istinu da proklija. Kada dobra riječ padne na tvrdo tlo ili na dobro, ali nepripremljeno tlo, Sotona napada kako bi ukrao tu riječ. Koliko je dobronamjernih sanjarenja o nekom športskom događaju ili o planovima koji slijede idući tjedan zamijenilo ozbiljna razmišljanja o Kristu iz naših srdaca, nedjeljom za nedjeljom?
Za one koji čuju propovijed
Dragi kršćanski čitatelji, propovjedaonica je bojišnica. Svakoga tjedna ili ćemo se mi gostiti nad Božjom Riječju ili će Sotona. On vidi značaj Riječi, koja nam se svakog tjedna propovijeda; vidimo li ga mi?
Demoni posjećuju vašu crkvu. „Taj zlokobni duh nikada se ne umara u svojim nastojanjima da nam učini zlo“, uvjerava nas J.C. Ryle.
„On nas želi zaustaviti u rastu i traži prigode kako da uništi naše duše. Ali možda nigdje đavao nije tako aktivan kao u zajednici slušatelja Evanđelja. Najviše se ovdje trudi toliko zaustaviti napredak onoga što je dobro i spriječiti spasenje ljudi. Od njega dolaze lutajuće misli i lutajuća mašta, bezvoljni umovi i mutna sjećanja, pospane oči i nemirni živci, umorne uši i rastresena pozornost. U svemu tome Sotona je itekako doprinio. Ljudi se pitaju odakle dolaze i čude se kako to da im propovijedi budu tako dosadne i da ih se tako loše sjećaju! Zaboravljaju usporedbu sijaču. Zaboravljaju đavla.“
Nije li slučaj da nekada ne stignemo ni do parkirališta, a da smo već zaboravili o čemu je bila riječ na službi? Sjetimo se da je Sotona prisutan na bogoslužjima. Ne kako bi nas to paraliziralo: „Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu,“ (1. Ivanova 4, 4) nego kao pripremu: „Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim.“ (Efežanima 6, 11)
Mogu li vas nešto upozoriti, nezabrinute slušatelje propovijedi? Osoba može biti neodlučna napustiti svoju zatvorsku ćeliju u zamjenu za slobodu koju Krist nudi, no osoba se brzo može predomisliti ako zna da je u njegovoj zatvorskoj ćeliji tigar. Niste sami sa svojom nevjerom; Sotona je ondje s vama. On potiče vaše ateističke misli, opsjeda vašu pažnju i zasljepljuje vas za Kristovu slavu. Prije nego što dođete do tog parkirališta, lišeni od onoga što ste upravo čuli, Sotona vas je već posjetio i pojeo ono što vi niste htjeli.
Poslušajmo stoga svi Kristova upozorenja i budimo pažljiviji u vezi toga kako slušamo. (Luka 8, 18)
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
