Vencislav Lilić iz Srbije je čudo od čovjeka! Pravo je čudo da je uopće doživio 41 godinu s oblikom rijetke bolesti od koje se obično umire do 25. godine. Pravo je čudo da je živio punim plućima, a praktički nije imao pluća, kao ni šanse da dobije nova!
No, dogodilo se čudo, donosi Kurir, unatoč svim najgorim prognozama, zakonima i silama, postao je prvi stranac kojemu je Mađarska darovala i presadila pluća!
Ovaj fenomen od čovjeka iz Velikog Izvora kod Zaječara od malih nogu aktivan je na svim poljima – u nogometu, košarci, folkloru… Prvu upalu pluća, za koju nikoga nije briga, dobio je s 15 godina. Sve je teže disao, ali i studirao pravo, te radio kao trgovački putnik.
A do 33. godine imao je krivu dijagnozu – kroničnu opstruktivnu bolest pluća. Tek 2016. godine u Beogradu je saznao da ima cističnu fibrozu (CF)! I to rijedak oblik ove rijetke bolesti. Hitno su mu trebala nova pluća.
Srbija ne radi transplantacije, a sva su vrata zatvorena. Razlog tome je što se na njemu svalio bijes poznate klinike AKH u Beču – odbijali su ga za transplantaciju jer su državljanima Srbije dali šest pluća, a zauzvrat nisu dobili ni jedno.
Ipak, uspijeva dogovoriti transplantaciju u Milanu! Ali kada je krenuo Covid, sve se raspalo. Da stvar bude gora, stigla je najsuvremenija terapija – “trikafta”, koja u 90 posto slučajeva spašava glavu, a Vencislav je beznadan u tih 10 posto.
I za sve te godine čekanja, kapacitet njegovih pluća pao je na 18 posto. Čeka zadnji dan. Nema mu spasa. Ali ne stoji mirno!
Uvjet za transplantaciju bio je da ima osiguran smještaj u Budimpešti na dvije godine jer je toliko mogao biti na listi čekanja. Papar!
Zbog teške bolesti je dao otkaz
– Kad sam otkrio da imam CF, morao sam dati otkaz, no ubrzo sam sa suprugom pokrenuo vlastiti posao. Otvorili smo 10 marketa. I svaki sam obišao autom. Iako nisam mogao hodati 300 metara! Međutim, početkom 2023. počinje strašno pogoršanje, nalazim se na odjelu intenzivne njege Klinike za pulmologiju KBC Srbije. Šaljem dokumente u 30 centara u Europi – ništa! A onda mi divna Milica Perić, predsjednica Udruge za pomoć i podršku oboljelima od cistične fibroze, kaže da bi mi možda uspjela spojiti djevojku koju su uspjeli poslati u Mađarsku. Djevojčica je bila u komi, nažalost, umrla je po dolasku u Budimpeštu – priča Vencislav za Kurir.
Državna klinika za onkologiju u Budimpešti, gdje također rade transplantacije, ističe Vencislav, odmah je vidjela da je dobar kandidat – hoda, nije vezan za krevet, njegova težina i visina su dobri, a nema brojne druge bolesti koje pratiti CF.
Na listu čekanja stavljen je 22. siječnja. Nije ga dugo bilo – 6. travnja stigao je poziv, sutradan u podne počela je desetosatna akcija. Voditelj tima je dr. Reni Vamos Ferenc, koji je trenirao u AKH.
I za vrijeme pandemije Vencislav je slobodno, uz dopuštenje, išao od svoje tržnice do tržnice.
– I sve to bez maske jer nisam mogao disati pod maskom s kapacitetom pluća od 18 posto. Pokazalo se, preko antitijela, da sam dva puta imao Covid na nogama, a da to nisam ni znao – kaže Vencislav.
Kada je dotakao dno, vjerovao je da će sve biti u redu
– I nedugo nakon što je završio s transplantacijom, kod mene je došao dr. Ferenc, predložio sam mu da igramo nogomet! Drugi sam dan ustao, a treći sam prohodao. U sljedećem posjetu donio mi je loptu! A on je rekao da sam ja kandidat u kojeg najviše sumnja i da sam prvi stranac u povijesti Mađarske kojemu su transplantirana pluća te da sam ja taj koji je najviše napredovao i pokazao se najboljim. Sve je super, super se osjećam. I kad sam dotakao dno, vjerovao sam da će sve biti u redu. Kod mene nema prepreka, nema toga što ne mogu!
Evo i dokaza!
– Već 16. travnja, samo devet dana nakon transplantacije, ponovno sam počeo voditi fakture naše tvrtke. I posao mi ide odlično. Iz bolnice sam i dalje vezan za nogometni klub Veliki Izvor u čijoj sam upravi. Prvi smo na tabeli Zaječarske okružne lige – smješka se Vencislav, pa šalje sliku metarske trake pune lijekova – terapija samo za jedan dan!
Dva tjedna nakon transplantacije preselio se u drugu bolnicu, na rehabilitaciju, a jučer je izašao u stan u Budimpešti koji mu daje SPC. Tamo će ostati šest mjeseci, kontrole su svaka dva tjedna.
– Mama je došla kuhati za mene, imam poseban režim, ne smijem šećer, sol, ulje…
Čim se vrati kući, a liječnici su ga već odobrili, slijede tri stvari.
– Opet ću ići na folklor i košarku, a sa starijom kćeri, koja ide u drugi razred, na kampiranje – neuništiv je Vencislav.
