Ljudski duh je bestjelesni dio čovjeka. Biblija kaže da je ljudski duh sam dah Svemogućega Boga kojeg je udahnuo u čovjeka na samom početku Božjeg stvaranja: „I Gospod, Bog, načini čovjeka od praha zemaljskoga, i u nosnice mu udahnu dah života; i čovjek posta duša živa“ (Postanak 2,7 VB). Ljudski duh je ono što nam daje svijest o našim i tuđim izvanrednim, premda ograničenim, osobinama koje odražavaju Boga. Ljudski duh uključuje naš intelekt, emocije, strahove, strasti i kreativnost. Duh je taj koji nam daje jedinstvenu sposobnost da spoznajemo i razumijemo (Job 32,8. 18).
Riječi duh i dah prijevodi su hebrejske riječi neshamah i grčke riječi pneuma. Riječi znače „jak vjetar, prasak ili nadahnuće“. Neshamah je izvor života koji oživljava čovječanstvo (Job 33,4). To je neopipljiv, nevidljiv ljudski duh koji upravlja čovjekovom mentalnom i emocionalnom egzistencijom. Apostol Pavao je rekao: „Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega koji je u njemu?“ (1. Korinćanima 2,11 VB). Nakon smrti „duh se vrati k Bogu koji ga je dao“ (Propovjednik 12,7; vidi također Job 34,14-15; Psalam 104,29-30).
Svako ljudsko biće ima duha, koji se razlikuje od „duha“ ili života životinje. Bog je stvorio čovjeka različitog od životinja po tome što nas je stvorio „na sliku Božju“ (Postanak 1,26-27). Dakle, čovjek je sposoban razmišljati, osjećati, ljubiti, dizajnirati, stvarati, te uživati u glazbi, humoru i umjetnosti. Upravo zbog ljudskog duha imamo „slobodnu volju“ koju nema nijedno drugo stvorenje na zemlji.
Ljudski duh oštećen je zbog pada. Kada je Adam sagriješio, njegova se sposobnost zajedništva s Bogom narušila; tog dana nije umro tjelesno, ali je umro duhovno. Od tada, ljudski duh snosi posljedice pada. Prije spasenja, osoba je okarakterizirana kao duhovno „mrtva“ (Efežanima 2,1-5; Kološanima 2,13). Odnos s Kristom oživljava naš duh i obnavlja nas iz dana u dan (2. Korinćanima 4,16).
Zanimljivo, isto kao što je ljudski duh božanski udahnut u prvog čovjeka, tako je Duh Sveti udahnut u prve učenike u Ivanu 20,22: „I to [Isus] rekavši, dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga!’“ (vidi također Djela 2,38). Adam je oživljen Božjim dahom, a mi kao „nova stvorenja“ u Kristu duhovno smo oživljeni „Dahom Božjim“, Duhom Svetim (2. Korinćanima 5,17; Ivan 3,3; Rimljanima 6,4). Nakon što smo prihvatili Isusa Krista, Duh Sveti Božji pridružuje se našem duhu na način koji ne možemo razumjeti. Apostol Ivan je rekao: „Po ovome znamo da ostajemo u njemu i on u nama: dao nam je od svojega Duha“ (1. Ivanova 4,13 VB).
Kada dopustimo Božjem Duhu da vodi naše živote, „sam Duh svjedoči s duhom našim da smo djeca Božja“ (Rimljanima 8,16 VB). Kao Božja djeca, više nismo pod vodstvom našeg vlastitog duha, već Božjeg Duha, koji nas vodi u vječni život.
