Biblija spominje osobu koja se naziva Čovjek bezakonja. Tko je on i kada će se pojaviti?
Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom … (2. Solunjanima 2, 3-4)
Otpadništvo od vjere će biti bogohulni čin neviđene veličine. Apostol Pavao je identificirao otpadništvo imenujući ključni lik povezan s njim: Čovjeka bezakonja. Razumijevanje tko je ta ključna osoba preduvjet je za prepoznavanje otpadništva.
Ova će osoba biti bezakonik, bogohulni grešnik, koji će živjeti prkoseći Bogu. Od svih milijardi bezbožnih, zlih grešnika u ljudskoj povijesti, njegov će zli utjecaj biti veći od bilo kojeg drugog. Čak i u posljednjim vremenima, kada se “bezakonje poveća” (Matej 24, 12), ovaj vođa, kojeg pokreće Sotona, isticat će se kao onaj čije je izopačeno vodstvo zahvatilo cijeli svijet.
Tko je Čovjek bezakonja?
Spomenuti Čovjek bezakonja identificiran je s mnogim pojedincima, uključujući Antioha Epifana, Kaligulu, Nerona, a u prošlom stoljeću Hitler, Staljin i drugi. Ali bliska povezanost Čovjeka bezakonja s Danom Gospodnjim isključuje povijesne osobe; inače bi Dan Gospodnji mogao doći prije nekoliko stoljeća. Čovjek bezakonja ne može biti Sotona, jer se on razlikuje od đavla u stihu 9. On ne može biti nitko drugi nego Antikrist.
PROČITAJTE: Tko je Antikrist?
Pavao je dalje opisao Čovjeka bezakonja kao Sina propasti. Izraz sin ukazuje na blisku povezanost – baš kao što sin dijeli narav svoga oca. Antikrist će biti toliko potpuno predan uništenju svega što je povezano s Bogom. No, on je određen za kaznu i osudu; on je ljudsko smeće za smetlište pakla.
Samo još jedan pojedinac u Bibliji je nazvan “sin propasti” – Juda (Ivan 17, 12). Naslov je stoga rezerviran za dvojicu najpodlijih ljudi u ljudskoj povijesti, pod kontrolom Sotone (Ivan 13, 2; Otkrivenje 13, 2). Juda je živio i služio s utjelovljenim Sinom Božjim više od tri godine – privilegija dana samo jedanaestorici drugih. Ipak, nakon što je promatrao Isusov bezgrešni život, čuo Njegovu mudrost i iskusio Njegovu božansku moć i ljubav, Juda Ga je izdao.
Juda je izdao Sina Božjega; Antikrist će se proglasiti Bogom. Juda je oskvrnuo Hram novcem koji je dobio za izdaju Krista (Matej 27, 5); Antikrist će oskvrnuti Hram počinivši grozotu pustoši (Matej 24, 15). Juda je, očito ne utječući na druge, zalutao; Antikrist će zavesti svijet u propast (Otkrivenje 13, 5–8).
Nakon što se u početku predstavljao kao prijatelj vjere, Antikrist će iznenada otkriti svoju pravu narav kada počini hulu na Boga i suprotstavi se i uzdigne iznad svakog takozvanog boga ili predmeta štovanja svoje mjesto u Hramu Božjem, prikazujući se kao Bog. Hram, simbol Božje prisutnosti, najprikladnije je mjesto za Sotonu da orkestrira krajnji čin bogohuljenja.
Ispunjen Sotonom i potpomognut lažnim prorokom, Antikrist će imati ogromnu moć da uspješno zahtijeva da ga svijet obožava (Otkrivenje 13, 1–17). Sotoni, koji je oduvijek žudio da ga se obožava, ispunit će se ta želja posredno kroz štovanje koje je dano Antikristu. Ovo otpadništvo, koje Pavao spominje i koje je Isus nazvao “grozotom pustoši” dogodit će se usred Nevolje (Daniel 9, 27). Na kraju tog razdoblja Krist će se vratiti u slavi da uništi Antikristovo kraljevstvo i sve bezbožnike. Gospodin Isus će ga baciti u ognjeno jezero zajedno s njegovim lažnim prorokom.
Ne trebamo se bojati suda tog Dana. Vjernici nisu u tami da bi ih Dan zatekao poput lopova (1. Solunjanima 5, 4). Čekamo da se Isus vrati s neba (1. Solunjanima 1, 10) i okupi nas k sebi. Iskreni vjernici poznaju Krista i ne boje se Antikrista.
