Vidite li što je COVID-19 učinio za crkvu? Ne, nije to da je pogurao više ljudi na društvene mreže. Nije o tome trebamo li se nalaziti jedni s drugima, nije o važnosti povezanosti (iako je i to važno) ili čak o mnogoljudnom praćenju online slavlja.
Ono o čemu govorim nema veze s time je li neka zgrada otvorena ili zatvorena ili približavala li se vlada svojim odlukama prema kršenju naših prava. Nema to veze s religijskim organizacijama, ali ima veze s vašom vezom. Reći ću vam tajnu. Vi ste crkva. Dopustite mi da objasnim.
Nedavno me je suradnik pitao kako sam došla do tako snažne vjere u svom životu. On je bio ugodno iznenađen kada sam rekla da to nije bio neki prekidač koji mi je preokrenuo život preko noći, nego godine traženja i rasta. Ispričala sam mu o tome kako je moje zbližavanje s Isusom započelo.
Negdje oko 2010. godine naišla sam na sjajnu priliku na poslu. To je bio posao preko vikenda zbog kojeg bih radila samo 24 sata u tjednu, a i dalje bi mi plaćali za 40 sati. Predobro, zar ne? Imala sam bebu, a htjeli smo još jednu, pa je pola radnog vremena s punom plaćom bilo bogomdano. Jedini problem? Morala bih pristati raditi svakog vikenda. Iako subota nije bila problem, nedjelja jest. Prvo, volim svoju crkvu. Moj je punac bio naš pastor, pa sam se brinula kakve će biti reakcije.
Ispostavilo se da puncu nije smetalo. On je znao nešto što ću ja saznati kasnije. Znao je nešto što nas COVID-19 pokušava poučiti. Razumio je da osobna povezanost s Isusom nije izgrađena samo na nedjelji i pouzdao se da će mi Gospodin to pokazati.
VIDI OVO: Kako vjernici trebaju reagirati na pandemiju koronavirusa?
Koja je bila moja najveća briga? Brinula sam se da će patiti moj odnos s Gospodinom zato što sam propuštala nedjeljnu službu, pa sam odlučila da više neće biti tako! Kako sam to postigla? Odlučila sam svakog dana imati brižniji odnos s Bogom. Nisam mogla nedjeljom na bogoslužje, a moja se mala crkvena zajednica nije sastajala drugim danima. Tako da sam ponedjeljkom išla u crkvu preko svog trosjeda. Utorkom sam išla u crkvu dok sam pila kavu. Srijedom dok sam hranila bebu. Mislim da shvaćate.
Sada crkvu možemo dovesti doma, do svog srca
Prije deset godina, život mi se okrenuo na bolje zbog jedne odluke. Odlučila sam da, s obzirom da ne mogu otići u crkvu, crkvu ću dovesti sebi! Odlučila sam svakog dana odvojiti vrijeme za čitanje Biblije, za traženje Boga, molitvu, slušanje Njegovog glasa. A cijela naša država sada ima istu priliku!
Rečeno nam je da ostanemo doma i imamo priliku da pametno iskoristimo to vrijeme. Ovo nije tek razdoblje kada ne možemo u crkvu. U vremenu smo kada možemo crkvu dovesti doma. Možemo ju dovesti do svog srca!
I nakon što sam promijenila posao i krenula na nedjeljnu misu, bilo je prekasno! Bogu hvala, život mi se već promijenio. Počeli su se javljati plodovi Duha Svetoga. Nije se promijenio samo moj raspored. Promijenila se moja osobnost. Otkrila sam da je život ispunjen Svetim pismom sretan i uzvišen. Naučila sam koji su biblijski odgovori na svakodnevne probleme. Otkrila sam koliko me moj Spasitelj voli, a na žalost i iskreno, provela sam deset godina kao mlada djevojka a da nisam upoznala istinu. Spasenje, disciplina i prave životne promjene nisu uvijek u zgradi, pogotovo dubok odnos koji vas u potpunosti mijenja. Životne promjene pronalaze se kroz vrijeme s Bogom.
Ova pandemija nam je pružila priliku da više tražimo Boga
Ova nam je pandemija svima pružila rijetku priliku da Boga više tražimo. Prisilila nas je da se hranimo od kuće. Ne govorim o hrani iz trgovine. Govorim o duhovnoj hrani zbog koje nikada nećete više biti gladni. To je kruh koji vam daje život, obilan život i puni vas do sita. Toliko vas ispunjava i navire iz vas da neke negativne okolnosti života nemaju šanse. To je mana koju Bog šalje iz raja, a kada ju okusite, shvatit ćete da vam On daje taman koliko je potrebno.
VIDI OVO: 10 načina kako kršćani mogu biti primjeri vjere i mira tijekom pandemije koronavirusa
Znate li što crkva (fizička zgrada, ALI I čitava Kristova zajednica) trebaju? Moramo naučiti biti zreli. Bog ne želi da ostanemo bebe, da nas hrani duhovna bočica nedjeljnog bogoslužja, da mislimo da će nas ona držati sitima cijelog tjedna! On nas poziva da jedemo meso. On želi da se sami hranimo, sami žvačemo, sami uzgajamo, plodove donosimo. On želi da brinemo za onaj vrt u kojeg smo postavljeni.
Ovo nije poruka protiv zajedništva i okupljanja
Naravno, Bog želi da se vjernici okupljaju i podupiru. Nemojte me krivo shvatiti, ovo nije poruka protiv okupljanja. Ne, ovo je podsjetnik da smo mi crkva i mi smo pozvani na rast. Činjenica je da je teško održavati vrt kada samo jedete i jedete plodove. Ako želite obaviti žetvu, kao što to Bog poziva, tada treba početi raditi vrt, a vrt se sadi sjemenjem koje se nalazi u vama.
Tako da bih vas ohrabrila da iskoristite ovo vrijeme. Vidite ga kakvo jest. Ono je prilika, slična kao ona koju sam ja iskusila prije deset godina, kako biste tražili Gospodina kako Ga ne biste izgubili. Ma, Njega nije teško pronaći. Većinom smo previše ometeni svim metežom oko sebe da Ga ne čujemo, no možda je sada Nacionalni poziv za tišinu. Možda nas Krist zove od sveg tog meteža i buke u Svoje ruke.
VIDI OVO: 5 stvari koje će se dogoditi nakon pandemije koronavirusa
Dana nam je prilika da donesemo crkve u svoja srca, mjesto gdje ih je Bog cijelo vrijeme htio sagraditi. Nemojte propustiti pozitivnu promjenu koju možemo donijeti iz tako negativnog razdoblja u našoj povijesti. Nemojte propustiti najveću priliku od svake. Građenje Njegove crkve u vama.
Autorica: Brie Gowen; Izvor: Faithit.com
