Da budem iskren, ja sam blagoslovljen. U svim crkvama u kojima sam služio kao redovni ili povremeni pastor, većina vjernika bili su odlični ljudi. Ipak, vjernik ponekad može biti veoma zao. Na temelju naših dugogodišnjih intervjua i istraživanja Lawless grupe, ovo su neki razlozi zašto neki crkveni članovi mogu biti zli:
Svi članovi crkve još uvijek su ljudi. Ipak, to nije izgovor za zlobu; to je samo priznanje stvarnosti. Čak se i spašeni ljudi ponekad ponašaju poput grešnika kada ih se izazove.
Neki su nevjernici. Čak je i Isus neposredno imao jednog u svojoj grupi od njih 12 koji nikada nije bio vjernik, a u našim crkvama sigurno nije ništa bolje. Izgubljeni ljudi će se uvijek na kraju ponašati kao izgubljeni ljudi – čak i kada ne misle da su izgubljeni.
Mnogi nisu učenici. Previše crkvi dovodi ljude u zajednicu, ali potom ne čine ništa da oni postanu učenici. Novi vjernici ostaju bebe u Kristu, čak i kada su u crkvi godinama. Obično puno mrmljaju.
Neki sami nose bremena. Često ne znamo kakva bremena drugi nose, jer biramo svoju vlastitu bol nositi sami. Otac koji ne može naći posao… roditelji čije je dijete uhićeno… tinejdžer čiji su se roditelji upravo razveli… vjerni član kojeg se zlostavlja… ponekad nam je životna muka toliko teška da prenaglo reagiramo i naše riječi povrijede.
Nekima su prerano dane ovlasti. Kada naše crkve daju pozicije onima koji još uvijek nisu duhovno zreli (a to čine mnoge crkve, dodjeljujući pozicije na osnovu dugogodišnjeg članstva u crkvi, a ne na osnovu rasta u vjeri), ne trebamo se čuditi kada se takvi bore da zaštite svoje igračke. To je ono što djeca rade.
Neki žive u grijehu. Jer svakoga tko je pravi vjernik, osvjedočenje o grijeh reže duboko – ali to ne rezultira uvijek trenutnim pokajanjem. Vjernici koji već neko vrijeme ostaju u svom grijehu ponekad prebacuju krivnju na druge. Osuđivanje drugih barem nakratko odvraća pažnju s njihovog grijeha.
Neki imaju problem s ljutnjom. Možda poznajete takve ljude. U jednom trenutku su super, ali već u drugom eruptiraju poput vulkana. Oni se također jako brzo pokaju, ali ne dobivaju pomoć da razbiju taj obrazac.
Crkva im dozvoljava da budu zli. Na kraju krajeva, vjernici su zli jer im crkva dopušta da budu takvi. Iz nekog razloga – možda zbog straha od gubitka članova – crkve se ponekad odbijaju suočiti sa članovima koji se trebaju pokajati za svoju grubost i bezobrazluk. Umjesto toga, jednostavno im dopuštamo da žive u svom grijehu. Izbor da se izbjegne suočavanje nije kršćanski. Ustvari, moglo bi se nazvati zlim.
Autor: Chuck Lawless; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Churchleaders.com
