Seksualnost, taj predivni Božji dar. Osmišljen je u Božjem umu i Bog je o tom daru rekao da je dobar. Što se dogodilo? Zašto su neki kršćani zbunjeni? Zbog čega mnogi propovjednici ne propovijedaju o tome? Kao da se bojimo da ćemo probuditi nešto u mračnim dubinama čemu se nećemo moći oduprijeti.
Dugo je vremena prošlo u mom kršćanskom životu dok sam naišao na Božje ljude s kojima sam mogao razgovarati o seksualnosti i problemima koji se vežu uz tu temu. Dolazeći Kristu sa sobom sam povukao mnoštvo navika za koji mi je trebala Božja pomoć i djelovanje da ih se riješim. I još mi uvijek treba. O seksualnom odnosu nitko nije puno govorio, pa nisam ni zapitkivao. Kasnije sam primijetio da Božja djeca traže nekoga tko će ih podučiti i voditi ka svjestlosti u ovom području.
Masturbacija
Jedna od tema koja se često (ne)spretno izbjegava u dušobrižničkom radu je masturbiranje. Otkrio sam da mnogi vjernici masturbiraju i da se svi (barem koliko ja znam) osjećaju loše zbog toga. U dubini samoće svog bića, zbog ove navike koja još nije prevladana, osjećaju se bijednima, prljavima, licemjernima.
Da bismo razotkrili srž masturbiranja, moramo krenuti od biti seksualnog odnosa. Seksualni odnos između muškarca i žene, tj. supružnika, stvoren je kako bi okončao osamljenost. To je tjelesno oruđe, kojim se koriste dvoje ljudi, koji su bračnim savezom postali jedno, akko bi gradili otvoren i nesalomiv odnos. Biblija za seksualni odnos supružnika koristi izraz upoznati ili poznati (Post 4,1). Temelj seksualnog poriva jest biti ljubljen, voljen, cijenjen i potpuno upoznat (gol) i isto tako uvratiti drugoj polovici. Orgazam je samo djelić puno veće cjeline, pa je ovo razlog zbog kojeg masturbiranje nikada ne dovodi do cjelovitog zadovoljstva, niti to može. Najveća manjkavost masturbiranja je upravo to što krade ono što je trebalo biti snažan čimbenik intimne veze.
Važno je naglasiti da na Božjoj listi gnusnih grijeha, masturbiranje nije spomenuto. U stvari, ono uopće nije spomenuto u Bibliji. Možda moćemo reći da je Isus posredno spomenuo masturbiranje kada je u govoru na gori govorio o požudnom pogledu i ruci koja griješi. Kako god, osoba masturbiranjem griješi samo protiv sebe i sama biva izjedana grižnjom savjesti.
Izbavljenje
Kao i kod svake druge loše navike oslobođenje je djelo Duha Svetog i discipline u koju nas vodi. Disciplina je stvar procesa i ponavljanja radnji. Radosna vijest je da Bog ne gleda na masturbiranje kao na strahovitu gnusobu, ali također, samokontrola seksualnih poriva dio je Kristova otkupljenja. Nemam formulu za trenutno izbavljenje od loše navike masturbiranja, ali imam neke biblijske upute koje dajem svima koji mi dođu s tim problemom:
- Bog te može izbaviti i On će to napraviti, ne boj se, samo vjeruj (Mk 5,36).
- Odluči biti potpuno iskren/a prema Bogu i sebi (Ps 51,8; 145,18).
- Prestani sebe mrziti i obezvrijeđivati. Bog zna da je neobuzdana seksualnost čovjekov problem i On radi na tome da je zajedno s Njim stavimo pod kontrolu. Zahvali mu za svoju seksualnost i za dan kada će biti potpuno ukroćena (Ps 139,14).
- Provjeri kroz Poslanicu Galaćanima 5,19-21 i Izreke 6,16-19 svoje stanje. Ovdje su napisane stvari koje Bog proglašava gnusnima i opasnima. Ako se nađeš među njima, pusti Bogu da radi na njima jer su mržnja prema bratu ili sestri, klevetanje, oholost, svadljivost, laž, i sl. opasnije od masturbiranja, kojim vrijeđaš samo sebe. Možda Bog uporno radi na rasvjetljavanju ovih opasnosti u srcu. Moguće je da kada uđeš u slobodu gore navedenih stvari, masturbiranje nestane mnogo lakše nego što očekuješ.
- Ne daj se obeshrabriti, nastavi vjerovati. Tomas R. Kelly je rekao: ”Kad same sebe ulovite, ne gubite vrijeme u samooptuživanju, nego se tiho pomolite za oproštaj te počnite iznova baš odande gdje jeste. Ponudite Gospodinu skrušenu molitvu i recite: ‘Takav sam, ako mi ti ne pomogneš.’ Ne dajte mjesta obesrabrenosti, nego se uvijek mirno vraćajte Njemu i čekajte u Njegovoj prisutnosti.”
Masturbiranje nikada nije bilo u Božjem planu. To niti je blagoslov ni ”olakšanje”. Budući da se ova navika veže uz duboku intimu čovjeka, često se teško slama.
Vjernik s ovim problemom nije otpadnik niti superloš kršćanin, ali ne može svjedočiti o slobodi u Kristu kao što bi mogao. Vrlo je važno da dušobrižnik bude spreman na razgovor i pomoć osobama s ovim problemom. Prije svega ljude treba hrabirit da Bog radi na njima i da je sloboda od masturbiranja njihova baština u Kristu. Veliki je blagoslov ako se vjernici mogu otvoreno povjeravati svojim pastirima. To će im puno olakšati i skratiti put ka slobodi.
Ukoliko si već u službi, a još uvijek se boriš s masturbiranjem, nije kraj svijeta. Dobro je razviti potpuno otvoren i prijateljski odnos s nekim od sudrugova u službi, kako bi mogli nositi bremena jedni drugima i ispovijedati grijehe ukoliko je potrebno. Pravo prijateljstvo je snažna potpora u trenucima emocionalnih tjeskoba i stresova. Bog je s tobom i nemoj se obeshrabriti niti predati. Moli ga da ti pošalje u život prave prijatelje, ili prijatelja, kao što je Barnaba bio Pavlu, a Pavao Timoteju. Iskusan sluga zna nositi tuđa bremena i pomoći u trenucima krize.
Zapamti, masturbiranje nijje tvoja sudbina! Put ka slobodi možda će u tvom slučaju potrajati, ali vrijedi trčati do kraja.
Autor: Oliver Buljat
