Od oko 6. stoljeća prije Krista do 4. stoljeća poslije Krista, križ je bio instrument egzekucije koji je rezultirao smrću na najmučniji i najbolniji način.
Osoba je u raspeću bila vezana ili pribijena na drveni križ i ostavljena da visi sve do smrti. Smrt bi bila spora i ekstremno bolna. Međutim, zbog Krista i Njegove smrti na križu, značenje križa danas je posve drukčije.
U kršćanstvu je križ presjek Božje ljubavi i pravde. Isus Krist je Jaganjac Božji koji oduzima grijeh svijeta (Ivan 1,29). Referenca na Isusa kao Jaganjca Božjeg ukazuje na uspostavu židovske Pashe u Izlasku 12. Izraelcima je bilo zapovjeđeno da žrtvuju janje bez mane i krvlju tog janjeta poškrope dovratnike i nadvratnik svojih domova.
Krv je bila znak da Anđeo smrti „preskoči” taj dom kako bi oni koji su pokriveni krvlju ostali sigurni. Kad je Isus došao k Ivanu da se krsti, Ivan ga je prepoznao i povikao: „Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29), prepoznajući Njega i Božji plan da On bude žrtvovan za grijeh.
Zašto je Isus morao umrijeti?
Netko može pitati zašto je Isus uopće morao umrijeti. Ovo je sveobuhvatna poruka Biblije – priča o otkupljenju. Bog je stvorio nebesa i zemlju, te stvorio muškarca i ženu na svoju sliku i stavio ih u Edenski vrt da budu Njegovi upravitelji na zemlji. Međutim, zbog iskušenja Sotone (zmije), Adam i Eva su sagriješili i otpali od Božje milosti. Time su prenijeli prokletstvo grijeha na svoju djecu, stoga svatko nasljeđuje njihov grijeh i krivnju.
VIDI OVO: Raspeće kakvo je Isus iskusio je medicinska katastrofa
Bog Otac poslao je svog jedinorođenoga Sina u svijet da preuzme ljudsko tijelo i bude Spasitelj svoga naroda. Rođen od djevice, Isus je izbjegao prokletstvo pada koje je zarazilo sva druga ljudska bića. Kao Božji Sin bez grijeha mogao je pružiti žrtvu bez mane koju Bog zahtijeva. Božja pravda zahtijevala je sud i kaznu za grijeh; Božja ljubav ga je potaknula da pošalje svoga jedinoga Sina kao pomirenje za grijeh.
Križ je imao samo jedno značenje osobi iz 1. stoljeća
Zbog Isusove žrtve pomirenja na križu, oni koji polože svoju vjeru i pouzdanje samo u Njega za spasenje imaju zajamčen vječni život (Ivan 3,16). Međutim, Isus je pozvao svoje sljedbenike da uzmu svoj križ i slijede ga (Matej 16,24). Ovaj koncept „nošenja križa” danas je izgubio dosta izvornog značenja.
Obično koristimo „nošenje križa” za označavanje neugodne ili uznemiravajuće okolnosti (na primjer, „moj problematični tinejdžer je moj križ”). Međutim, moramo imati na umu da Isus poziva svoje učenike na radikalno samoodricanje. Križ je značio samo jednu stvar osobi iz 1. stoljeća – smrt.
VIDI OVO: Poruka s križa: Ja te volim!
„Jer tko god hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko god izgubi život svoj mene radi, naći će ga” (Matej 16,25). Poslanica Galaćanima ponavlja ovu temu smrti grešne naravi i početak hoda u novosti života kroz Krista: „S Kristom sam razapet — živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni. A što sada živim u tijelu, živim vjerom u Sina Božjega koji me uzljubi i predade sama sebe za mene” (Galaćanima 2,20 VB).
Postoje mjesta na svijetu gdje se kršćani zbog vjere proganjaju, čak i do smrti. Oni znaju što znači nositi svoj križ i slijediti Isusa na vrlo realan način. Od onih koji nisu progonjeni na takav način traži se da ostanu vjerni Kristu.
Čak i ako nas se nikad ne pozove da damo krajnju žrtvu, moramo biti spremni učiniti to iz ljubavi prema Onome koji nas je spasio i dao svoj život za nas.
Izvor: Gotquestions.org
