Riječ čudo se koristi za mnogostruko opisivanje svega; od iscjeljivanja paralizirane osobe, do pronalaska parkirnog mjesta u trgovačkom centru dan prije Božića. Stoga, započnimo naših deset stvari koje bismo trebali znati o čudima s definicijom.
Max Turner, profesor Novog zavjeta na Biblijskom sveučilištu u Londonu, koristi izraz u polu-tehničkom smislu događaja koji objedinjuje sljedeća obilježja:
To je izvanredan ili zapanjujuće promotriv događaj, ne može ga se razumski objasniti u smislu ljudskih sposobnosti ili drugih znanih sila svijeta, doživljava ga se kao izravno Božje djelo i obično ga se shvaća tako da ima simbolično ili znakovito obilježje (na primjer, ukazuje na Boga kao na Otkupitelja ili Suca).
Segment problema jest u tome što mnogi kršćani zamišljaju Boga kao odvojenog od svijeta, uklonjenog od bilo kakvog izravno uključivanja u njihove živote na dnevnoj osnovi. Ipak, postoje brojni tekstovi koji ukazuju na Božje izravno uključivanje u sve, od rasta vlati trave (Psalam 104) do održavanja naših života (Djela 17; Kološanima 1, 17).
Zbog ovog razloga trebamo odbaciti definiciju čuda kao izravne Božje intervencije u svijet. Izraz ”intervencija” implicira na to da je Bog izvan svijeta i da se povremeno uključuje u svjetovne događaje.
1. Bog može djelovati unutar ili izvan prirodne stvarnosti kako bi stvorio čudo.
Neki definiraju čudo kao Božje djelo u svijetu, koje Bog čini bez sredstava ili načina. No Bog često koristi sredstva kako bi obavio čudo, kao u slučaju Isusovog hranjenja 5.000 na način umnažanja ručka malenog dječaka.
Drugi definiraju čudo kako Božje djelovanje suprotnom prirodnim zakonima. No implicira se kako postoje sile (prirodni zakoni) koji djeluju neovisno o Bogu, sile ili zakoni koje Bog mora prekršiti ili nadići kako bi obavio čudo. No Bog je Stvoritelj i Onaj koji kontrolira sve prirodne resurse.
Puno korisnija definicija ”čuda”:
Wayne Grundem predložio je definiciju koja izbjegava virus deizma, dok ostaje vjerna Bibliji: „Čudo je, kaže Grundem, manje znana vrsta Božje aktivnosti unutar koje Bog potiče ljude na čuđenje i pitanja te pokazuje svoje djelovanje“. Ono što je važno za nas da upamtimo jest to da bez obzira kako definiramo čudo, ne smijemo misliti da čudo znači kako je Bog, koji je obično odsutan, sada prisutan.
Umjesto toga, Bog koji je sveprisutan, koji drži, usmjerava i kontrolira sve stvari, sada djeluje na iznenađujuće i nepoznate načine. Ovo također pomaže na odgovor na pitanje u vezi toga jesu li neobični odgovori na molitve čuda. Rekao bih da jesu, ako su takvi odgovori dovoljno neobični da izazovu iznenađenje i čuđenje te da prizivaju priznavanje Božje moći i aktivnosti. (1. Kraljevima 18, 24, 36-38; Djela 12, 5-17; 28, 8)
2. Čuda su dio djelovanja Duha Svetoga.
Pomoći će nam razumjeti čuda ako pogledamo na Galaćanima 3, 1-5, gdje apostol Pavao jasno opisuje i početno dobivanje Duha u trenutku spasenja („jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku“) i kao neprekidno opskrbljivanje i skrb od Duha kroz cijeli kršćanski život („Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku“).
3. Ne ”zarađujemo” čuda čineći dobro.
Očigledno, Bog nikada ne daje svoga Duha niti čini djela iz razloga što nam nešto duguje zbog naših dobrih djela. Poslušnost Zakonu, kaže apostol Pavao, nije razlog ili instrument kroz kojeg Bog svoga Duha daje svome narodu, bez obzira radi li se o točki obraćenja ili bili kada u kršćanskom životu. Drugim riječima, Pavao odbacuje svaki oblik legalizma ili pristupu utemeljenom na djelima našem iskustvu Duha. Dva puta u odlomku, najprije u 2. stihu, pa nakon toga u 5. Pavao isključuje ”djela Zakona” kao razloge zbog kojih možemo iskusiti Božjeg Duha.
4. Vjera je tlo za naša iskustva čuda.
Jednako jasno kao što Pavao isključuje djela kao razloge zbog kojih dobivamo Božjeg Duha, on potvrđuje kako je naša vjera uzrok, vjera je instrument, vjera je tlo za naše iskustvo Duha. Ponovno, u 2. i 5. stihu, ”slušanje po vjeri” ono je što daruje njegov Duh. Kada povjerujemo i stavimo naše povjerenje u Boga i Njegova obećanja Bog izlijeva svoj Duh, ne samo kako bi nas spasio i uzrokovao da u nama Duh trajno boravi (2. stih), već i kako bi za nas činio čuda.
5. Vjera do iskustva čuda dolazi od slušanja…
Vjera, na koju Bog odgovara dajući nam svoga Duha, dolazi od slušanja. Slušanja čega? Očigledno ”čujemo” Božju Riječ kada se ona propovijeda, uči ili čita. Svaki puta kada se istina o Bogu i evanđelju Isusa Krista čuje i u nju vjeruje, kada se u nju stavi povjerenje, kada ju se prihvati i njeguje, Bog odgovara izlijevanjem svoga Duha.
5.1. … no slušanje mora slijediti vjeru.
Samo slušanje nije dovoljno. Moramo imati vjeru u ono što smo čuli. Samo slušanje propovijedi nije dovoljno. Samo čitanje Biblije nije dovoljno. Pamćenje Pisma je sjajno, ali ako ne vjerujete u ono što ste zapamtili, to vam ničemu ne služi. Čitanje dobrih teoloških knjiga je sjajno, no ako se nikada ne pomaknete izvan razumijevanja do vjere u ono što ste pročitali, to vam ničem ne koristi. Bog nas ne nagrađuje Duhom samo zato što smo pametni ili dobro obrazovani. Ljudi mogu znati puno o Bibliji i mogu svakoga pobijediti u teološkim raspravama, ali mogu ne vidjeti čudesnu silu djelovanja Duha Svetoga.
U Galaćanima 3, 2 i 5 Pavao kaže kako naše vjerovanje mora biti onakvo koje vodi do vjere. Drugim riječima, moramo povjerovati, dati povjerenje i cijeniti ono što nas je Bog naučio kroz svoju Riječ. To je ono što zadovoljava Gospoda. To je ono što se koristi kao instrument kroz kojeg Bog izlijeva svoga Duha.
6. Bog obećava neprestano izlijevanje svoga Duha.
Pomno promotrite kako Bog sam sebe opisuje u Galaćanima 3, 5. On je opisan kao „Onaj koji vam daje Duha“. To je sadašnje vrijeme koje neprestano djeluje. Drugim riječima, Bog je zbog onoga tko jest i po svome izboru Bog koji voli svome narodu davati Duha, kada se on ponizi i kada povjeruju u Istinu Riječi. To je gotovo kao značka obilježja. Bog govori: „To je ono tko sam. To je ono što činim. Neprestano opskrbljujem Duhom svoj narod“.
7. Čuda i druge stvari koje daje Duh, događaju se u Božjem narodu.
Ne zaboravite da Pavao piše kršćanima! Ti ljudi u Galaciji već su povjerovali u Gospodina za spasenje. U Galaćanima 3,2, Pavao je pisao o proviziji Duha koju im je Bog dao nakon što su povjerovali u Isusa zbog spasenja. No sada u Galaćanima 3, 5 on govori kako Bog nastavlja s brigom za vjerne muškarce i žene. Naglašavam ovu činjenicu jednostavno iz razloga što ovaj jedan stih treba stati na kraj debatama u vezi toga nastavlja li nas Gospodin opskrbljivati više i više sa svojim Duhom nakon našeg obraćenja. On ne naziva ovo iskustvo u Galaćanima 3, 5 ”duhovnim krštenjem” ili ”duhovnim ispunjenjem”. On ne koristi riječ ”posvećenje”. No je li to zaista važno? Sve što je važno jest to da je Bog vrsta Boga čija je sama priroda i svrha da nam da svome narodu da više svoga Duha na svakodnevnoj bazi.
8. Moramo imati pouzdanja u Božji karakter…
Što je ono što Bog želi da vjerujemo? Drugim riječima, što je sadržaj ili objekt naše vjere, na temelju koje bog odgovara izvanrednom opskrbom i izlijevanjem svoga Duha? Nije nam to izričito rečeno, no mislim da znam, Postoji nekoliko stvari koje je Pavao imao na umu.
S obzirom na kontekst i svrhu poslanice Galaćanima, on zasigurno na umu ima našu vjeru u konačnost Kristove smrti i uskrsnuće i naše pouzdanje u to milosrdno Božje djelo kao jedinu nadu spasenja. Drugim riječima, vjerovanje da smo opravdani samo po vjeri i po milosti u Kristu središte je onoga što moramo vjerovati. To je očigledno kada čitamo u 6. stihu Galaćana 5, gdje Pavao piše o Abrahamu, koji je povjerovao Gospodinu i koji je, kao rezultat toga, bio opravdan.
Također smatram kako Pavao na umu ima vjeru i pouzdanje u Božji karakter. Vjerujete li da je Bog vrsta Boga koji voli činiti prekrasne stvari svom narodu? Vjerujete li da je Bog vrsta Boga koji uživa u izgrađivanju, obnovi i iscjeljenju? Vjerujete li da je Bog takvog karaktera i prirode da ima suosjećanja za svoj narod i da se raduje čineći im dobro cijelo vrijeme? Vjerovanje u ovo krucijalno je našem iskustvu nadnaravnog djelovanja Duha.
8.1. …i on je sposoban činiti stvari.
Ono što se odnosi na prošlu poantu jest naša vjera da Bog može činiti takve stvari. Možete misliti da je to sigurno. Zasigurno, ako ste kršćanin, vjerujete i imate pouzdanja da Bog može činiti sjajne stvari za vas. No mogu li vas podsjetiti na to da je Isus uvijek odgovarao na takvu vrstu vjere iscjeljenjem, izbavljenjem i blagoslovom. Dopustite mi da vam dam nekoliko primjera ovoga: U Mateju 9, 28-29, Isus kaže dvojici slijepih ljudi: „Vjerujete li da mogu učiniti ovo“? Oni su mu odgovorili: Vjerujemo. Nakon toga dotakne se on očiju njihovih govoreći: „Prema vašoj vjeri neka vam bude. I bijahu oni odmah iscijeljeni“.
Prema kojoj vjeri? Što su točno oni povjerovali da je dovelo do toga da ih Isus iscijeli? Nije njihovo vjerovanje ili vjera da je Isusova volja da ih iscijeli. Isus ih nikada nije pitao: „Vjerujete li da vas želim iscijeliti“? On ih je samo pitao vjeruju li da je Isus sposoban iscijeliti ih i kada su rekli ”da”, iscijelio ih je.
Gubavac u Mateju 8 rekao je Isusu: „Gospodine, ako želiš, možeš me u potpunosti iscijeliti“. Gubavac nije sumnjao u Isusovu sposobnost. On je u to u potpunosti vjerovao. Imao je sumnje u vezi toga želi li to Isus učiniti. No Isus ga nije prekorio zbog takovih sumnji, kao da se radi o nedostatku vjere koji bi mogao ugroziti njegovo iscjeljenje. Gospodin ga iscijeli zbog gubavčevog pouzdanja u Njega.
9. Čuda nisu bila samo djela apostola, ona se događaju među običnim kršćanima
Bog radi čuda među i kroz takve kršćane iz Galacije u odsustvu bilo kakvog apostolskog utjecaja. Koliko znamo, u Galaciji nije bilo apostola kada je Pavao ovo pisao. Stoga, protivno onome što većina cesacionista kaže, čuda ne samo da su bila ekskluzivno i jedino djela apostola, već se ona pronalaze i među običnim, prosječnim kršćanima, poput galaćanskih iz prvog stoljeća.
10. Riječ koja se često prevodi kao ”čuda” iz 1. Korinćanima 12, 10 je zapravo grčka riječ za ”moći”
U zaključku, razmislite kako se ovaj redak odnosi na ono što Pavao kaže u 1. Korinćanima 12, 10 i duhovni darovi ”čuda”. Najdoslovniji prijevod Pavlovih riječi u 1. Korinćanima 12, 10 je ”djelovanja moći” (energemata dunameon). Iako su svi darovi ”djela” (energemata) ili ”energiziranje” od strane božanske moći (usporedite stihove 6 i 11), riječ se ovdje koristi za povezivanje s ”moćima” (dunamis) za određen dar. Riječ koja se iz 1. Korinćanima 12, 10 često prevodi kao čudesa zapravo je grčka riječ za moć (dunamis). Stoga, ponovno imamo dvostruku množinu, ”djelovanja moći”, što vjerojatno ukazuje na određene načine takovih operacija.
Stoga, čini li Bog čuda među nama ili je posebne pojedince obdario činjenjem čuda? Da! Bog radi čuda među nama buđenjem vjere u Njegovu Riječ, zajedno sa ili kao rezultat božanskog omogućavanja činjenja čuda (na primjer, karizma, dar), kako bi vjernici mogli činiti čuda među nama.
Konačno, koja su to ”djelovanja, učinci, stvaranja” ili ”moći”?
”Djelovanja, učinci, stvaranja i moći”
Dok su darovi opisani u 1. Korinćanima 12, 8-10 zasigurno čudesni, dar čuda mora sadržavati i druge nadnaravne fenomene. Jednostavno rečeno, dok su iscjeljenja i proročke riječi prikazi moći, neće svi prikazi moći rezultirati u iscjeljenju ili proročkim riječima. Nekoliko mogućih manifestacija božanske moći mogu biti uključene u ono što je Pavao mislio pod ”djelima moći” ili ”čudima”. Razmislite o sljedećem: pročitajte Djela 9, 40 gdje je Petar uskrsnuo Tabitu iz mrtvih (premda je ovo u najstrožem smislu značenja iscjeljenje). Ili razmislite o Djelima 13, 8-11 gdje je Pavao uzrokovao sljepoću Elimu. Netko bi mogao zaključiti kako je Petar svojom riječju uzrokovao disciplinski sud, koji je uzrokovao izravnu smrt Ananije i Safire. (Djela 5, 1-11) Možda se ovdje može uključiti priroda čuda, kao što je pretvaranje vode u vino, umirivanje Galilejskog jezera, stvaranje hrane ili uzrokovanje (ili početak) padanja kiše kod Ilije. Također bismo mogli uključiti i natprirodna izbavljenja (egzorcizme).
Autor: Sam Storms; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
