Prijateljica mi je poslala tekst u kojem je željela sa mnom podijeliti predivan restoran koji je posjetila. Opisala je odličan obrok u kojem je uživala, i dodala fotografiju. Krenula sam pisati odgovor: “Tako sam ljubomorna!”, ali prije nego sam poslala, stala sam, izbrisala i ispravila na: “Tako sam zavidna!”.
Ljubomora u odnosu na zavist
Ljubomora i zavist. To su dvije riječi koje bih često naizmjenično koristila. Bilo da sam se divila prijateljičinoj kupnji nove robe, uspoređivala svoju bučnu djecu sa pristojnom djecom svoje prijateljice, ili željela da moja služba bude uspješna kao kod drugih, obično sam smatrala da sam na to odgovarala nekom vrstom ljubomore. No, to nije slučaj.
Možda ćete pomisliti: “Zašto je to uopće važno?”. Da vam prvo kažem da nisam policajac koji nadzire kako u izražavanju koristimo svoj jezik. Ovo nije samo pitanje semantike. Radi se o suptilnoj, ali stvarnoj razlici između ljubomore i zavisti, a ta je razlika važna za nas na duhovnoj razini. Kada shvatimo razliku, lakše ćemo identificirati i pokajati se za grijeh u našem životu. I što je još važnije, poznavanje razlike nam pomaže da razumijemo Isusovu ljubav koja nas spašava.
Ali prvo, pogledajmo ljubomoru. U svojoj knjizi “Podnošljivi grijesi”, Jerry Bridges ljubomoru definira kao “netoleranciju suparništva” (149. str.). Čest razlog za ljubomoru može biti kada netko pokušava i pridobije naklonost vašeg supružnika. Ova vrsta ljubomore je u redu. Muž i žena bi trebali štititi svoj brak od nametljivaca. Primjer grešne ljubomore je kada je Šaul bio ljubomoran na Davidov vojni uspjeh. Ako se sjećate, žene su pjevale na ulicama: “Pobi Šaul svoje tisuće, David na desetke tisuća.” (1. Samuelova 18,7). Šaul je odgovorio razljućenom ljubomorom, zato što je Davidova popularnost narasla u očima ljudi. Čast su davali Davidu iznad Šaula, te time Davida učinili suparnikom u Šaulovim očima.
S druge strane, zavist se javlja kada smo uvrijeđeni radi prednosti koju ima netko drugi. Gledamo na posao, auto, kuću, bogatstvo, iskustva ili uspjeh drugih, te zamjeramo da imaju nešto što mi nemamo. Kada korijen zavisti proklije duboko i dobro ga se njeguje, to preraste u lakomost. To se događa kada želimo prednost nad drugima, kao što su auto prijatelja, pristojna djeca ili uspjeh u službi. Takvu lakomost Bog zabranjuje u desetoj zapovijedi (Pnz 5,21).
No, najveća razlika između ljubomore i zavisti je ovo: Bog je često ljubomoran, ali nikada zavidan.
Ljubomorni Bog čezne za našim zavidnim srcima
Naš Bog je ljubomoran Bog. “Ovako govori Jahve nad vojskama: Ljubavlju ljubomornom za Sion izgaram i gnjevom velikim plamtim za nj!” (Zaharija 8,2). On je ljubomoran za našom naklonošću. On je ljubomoran za našom ljubavi, našim obožavanjem i našim srcem. Zato najveća zapovijed kaže da ljubimo Boga svim našim srcem, dušom, umom i snagom. On nas želi cijele. Kada su naša srca okrenuta drugim stvarima, na način da zauzimaju mjesto koje pripada Bogu, te ih koristimo kao zamjensku ljubav, Bog reagira u pravednoj i svetoj ljubomori. Pismo zapravo imenom naziva Boga ljubomornim: “Jer ne smiješ se klanjati drugome bogu. Ta Jahve – ime mu je Ljubomorni – Bog je ljubomoran.” (Izlazak 34,14).
U Starom zavjetu Izrael je često uspoređivan sa Zaručnicom, a Bog kao njezin muž. U Starom zavjetu Izrael bi uvijek iznova odlutao od Boga. Zaručnica je zavidjela na životima drugih naroda. Zavidjela je na njihovim bogovima i njihovim grešnim putovima. Koketirala je s drugim narodima i bludničila s drugim bogovima. U svojoj svetoj ljubomori, Bog ju je poslao u ropstvo.
Ali Bog je obećao da će doći dan kada će se Izrael, kao njegova nevjesta, vratiti. Obećao je da će ju učiniti čistom i blistavom, i obnoviti je za Njega kao svoju zaručnicu. “Uklonit ću joj iz usta imena baalska i neće im više ime spominjati. U onaj dan, učinit ću za njih savez sa životinjama u polju, s pticama nebeskim i gmazovima zemskim; lûk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje da mirno u njoj počiva.” (Hošea 2,19-20).
Bog je ispunio svoje obećanje u Isusu. U svojoj ljubomornoj ljubavi, Isus je čeznuo, otkupio, krvario, umro i uskrsnuo za svoju Nevjestu, Crkvu. On je sada posvećuje, čini ju svetom i čistom, i priprema ju za dan vjenčanja. I jednog dana On će se vratiti i sakupiti nas sve zajedno, s četiri strane svijeta kako bi slavili Njegovu milost na velikoj svadbenoj gozbi. “Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo jer dođe svadba Jaganjčeva, opremila se Zaručnica njegova!” (Otkrivenje 19,7).
Nepromjenjiva i nepokolebljiva
Kada smo zavidni na tome što drugi imaju, kada želimo nešto što nama ne pripada, to je zato što su se naša srca okrenula od naše jedine prave ljubavi. Mislimo da kad bi samo imali uspjeh, mogućnosti, iskustva ili sudbinu nekoga drugoga, bili bismo sretni. U našoj zavisti, jurimo za inferiornim zadovoljstvima svijeta, umjesto da tražimo Isusa. Ustvari, zaboravili smo čiji smo.
Samo Isusova pravedna ljubomora može očistiti naša zavidna srca
Jedini lijek za našu zavist je ljubav i milost našeg ljubomornog Supruga kako nalazimo u evanđeljima. Samo Isusova pravedna ljubomora, vidljiva u otkupljujućoj milosti križa, može očistiti naša zavidna srca. On jako često oprašta naše zalutale putove. Bez obzira koliko daleko naša srca mogu odlutati, Njegova milost može ići još i dalje. Dok naša ljubav za Njega opada i raste, i često je nestalna, Njegova ljubav je nepromjenjiva i nepokolebljiva. Kada otkrijemo da je naše srce zalutalo u zavisti, moramo se sjetiti i vratiti se, Onome koji je stalno ljubomoran na svoju Nevjestu.
Autorica: Christina Fox; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Toshowthemjesus.com
