Jakovljeva 2,19 kaže: „Ti vjeruješ da je Bog jedan? Dobro činiš! I zlodusi vjeruju, i dršću.“ Jakov pokazuje razliku između mentalnog slaganja i istinske spasonosne vjere. Mnogi su tvrdili da su pomireni s Bogom, jer su vjerovali u Mojsijevog Boga i citirali Ponovljeni zakon 6,4, koji glasi: „Čuj, Izraele! GOSPOD je Bog naš, GOSPOD je jedan.“
Jakov ruši tu lažnu nadu uspoređujući takvo uvjerenje sa znanjem koje ima Sotona i njegovi demoni. Ako je sve što je potrebno za spasenje mentalno slaganje s istinom o Bogu, onda i Sotona i demoni mogu biti spašeni. Znaju da je sve to istina. Sotonini ljubimci su svjesniji Božje stvarnosti od većine ljudi, ipak demoni nisu pomireni s Bogom. Demoni mogu vjerovati nekim stvarima koje su istinite o Bogu, ali sigurno nisu spašeni.
Dakle, koja je razlika između vjere demona i vjere potrebne za vječno spasenje? Srećom, Jakov nas ne ostavlja u neznanju. Ostatak poglavlja dalje objašnjava da je vjera bez ikakvog djelovanja beskorisna (Jakovljeva 2,20). Vrsta vjere koja nas spašava jest ona koja nas mijenja. To možemo bolje razumjeti kroz ilustraciju:
Zamislite da stojite na rubu Grand Canyona. Uski ovjesni pješački most spaja kanjon. Po sredini se objesi, na vjetru se blago njiše i nedostaje mu nekoliko dasaka. S vama na rubu stoji arhitekt tog mosta. On je svjetski poznat po svom dizajnu i drži plan u ruci. Pita vas imate li povjerenja u njegov most. Vi spremno odgovarate: „Da! Imam vjere u vas. Vjerujem da će most izdržati moju težinu.“ No, prava vjera ne ostaje na rubu kanjona. To je samo nada. Vjera je kad izađete na most i počnete hodati preko provalije.
Isto je sa spasenjem. Zlodusi znaju više od nas o strašnoj Božjoj moći. Gledali su kako Isus Krist dolazi na zemlju, živi kao čovjek, a zatim ga razapinju (Matej 20,28). Drhtali su od straha kad je Bogočovjek uskrsnuo od mrtvih i izašao iz groba (1. Korinćanima 15,3-8). Vidjeli su ga kako se vraća na nebo i vjerovali da je Isus Sin Božji (vidi Marko 1,24). No, demoni nemaju spasonosnu vjeru, a ni mi ako je naša vjera takva.
Razlika između demonske vjere i spasonosne vjere je pitanje gospodstva. Tko je gospodar vašeg života? Kome sam povjerio svoj život i budućnost? Tko ima posljednju riječ o mojim odlukama u vezi načina življenja? Demoni su već odlučili slijediti Sotonu (Otkrivenje 12,3-9). Da bi naša vjera bila drugačija, moramo predati naše živote pod Božju kontrolu. Moramo se odreći svih manjih ljubavi kako bismo ga postavili na prvo mjesto u našem srcu. Isus je jasno rekao da, ako volimo išta ili ikoga drugoga više od Njega, nismo ga dostojni (Matej 10,37-38).
Nije dovoljno vjerovati u Boga. Demoni vjeruju u Boga, ali ne vole Boga. Vjeruju da je Isus Sin Božji i da je umro na križu za grijehe čovječanstva, ali ih nije briga. Znaju da je ustao od mrtvih, ali ta činjenica ne utječe na njihovu odanost. Mnogi se ljudi nalaze u istoj kategoriji, ne shvaćajući da ono što oni nazivaju „vjerom“ nije ništa više od onoga što demoni posjeduju. Možda su izmolili molitvu, krstili se ili idu u crkvu, ali smjer njihovog života nikad se nije promijenio. Ostaju neosporni vladari vlastitih života. Isus nam je rekao koliko nas košta da postanemo Njegov sljedbenici: „Hoće li tko za mnom poći, neka se odrekne samoga sebe, i neka svaki dan uzme svoj križ, i neka me slijedi“ (Luka 9,23). Taj križ kojeg moramo nositi predstavlja smrt da ispravno usmjerimo vlastiti život. Bez tog nošenja križa, još uvijek stojimo na rubu Grand Canyona.
Ljudi mogu vjerovati u Boga, anđele, nebo i pakao, ali nikada ne povjerovati u Krista kao svog Gospodina i Spasitelja. Zadovoljni su vjerom na demonskoj razini koja ih nikad neće spasiti od Božje pravedne kazne (Rimljanima 6,23; Otkrivenje 21,8). Ipak, možemo izbjeći sudbinu demona (Matej 25,41). Svatko od nas ima priliku pokloniti se srcem Isusovu gospodstvu i ponizno primiti oproštenje grijeha. Bog nam nudi ono što ne nudi demonima – priliku da budemo usvojeni u Njegovu obitelj kao Njegova vlastita djeca (Galaćanima 4,5-6). To je besplatan dar koji nas košta svega što jesmo (Luka 9,24). No nagrade su beskrajne (Matej 25,21; Psalam 23,6).
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Vesna L.
