Naše osobne financije više nemaju normalnu strukturu, njihova glavna karakteristika postali su dugovi.
Vojska nezaposlenih, uništene i rasprodane tvrtke, ljudi koji kopaju po kantama za smeće slike su koje možemo vidjeti svaki dan. Globalna kriza zahvatila je cijeli svijet i reflektira se na svačiji kućni budžet. Kako u razvijenim zemljama, tako i u Hrvatskoj, država, ekonomija i pojedinci sve se više zadužuju.
Zaposleni građanin u Hrvatskoj posjeduje u prosjeku 6 bankovnih, odnosno kreditnih kartica, a ukupan dug po karticama iznosi 5,19 milijardi kuna i u stalnom je porastu. Samo 20% hrvatskih građana štedi za mirovinu. Naše osobne financije više nemaju normalnu strukturu, njihova glavna karakteristika postali su dugovi. Elementarna financijska pismenost i pravilan odnos prema novcu je pitanje koje se tiče svakoga od nas, bio on zadužen ili ne.
Što su to uopće dugovi?
Što su to uopće dugovi? Oni koji daju kredite, jednako kao i stručnjaci za marketing, dugove prikazuju na vrlo privlačan način i tako umanjuju tešku stvarnost koja stoji iza njih. Nasuprot tome, rječnik daje druge pojmove za «dug» i «biti dužan«: obveza, zaostatak, nedostatak do punog iznosa, teret; a narodni izrazi o toj temi su: «u dugovima preko glave« ili «u dugovima do guše.« Isto tako, rječnik kaže da su dugovi «novac koji netko mora dati nekom drugom«. U dugove se ubraja i onaj novac koji čovjek duguje kartičnim poduzećima, bankama, prijateljima, hipoteke na kuće ili stanove, pa i oni računi za režije koji nam neprestano pristižu, ako se, naravno, ne plaćaju redovito.
Prezadužena osoba ili kućanstvo je ono koje je u kašnjenju s plaćanjima ili ima povećanu opasnost dolaska u takvo stanje. Prezaduženost može dovesti do socijalne isključenosti, beskućništva, razaranja obitelji i različitih psihičkih devijacija. Prezadužene osobe često su osuđene na vrlo slabu kvalitetu života te postaju dugotrajni korisnici u sustavu socijalne skrbi. Šokirala me nedavna priča o tri člana talijanske obitelji koji su počinili samoubojstvo zbog dugova i neplaćenih računa. Umirovljeni 62-godišnji građevinski radnik Romeo Dionis i njegova umirovljena 68-godišnja supruga Annamaria Sopranzi objesili su se zbog nagomilanih dugova od 30 tisuća eura. Njezin brat Giuseppe koji je živio s njima utopio se u moru nakon što je vidio da je par počinio samoubojstvo. Prezaduženost je veliki osobni i društveni problem koji treba shvatiti ozbiljno.
Prije iznalaženja bilo kakvog rješenja, kao kršćani moramo znati da Bog ima plan i program za naš život. Globalna ekonomija, kao i osobne financije nisu neki odvojeni sustavi koji funkcioniraju neovisno o Bogu. Zbog toga nam je On, kroz svoju pisanu Riječ dao detaljne upute o tome kako se odnositi prema ovom području našega života.
Iako suvremeni čovjek često ne želi priznati da puno toga ne zna, činjenica je da postoje mnoge stvari koje ne znamo i da je to razlog zašto patimo i stradamo u životu. Naravno, postoje ljudi koji nisu zainteresirani za nova saznanja, kao ni za rješenja problema s kojima se suočavaju. Oni su se pomirili sa „činjenicom“ da ne mogu ništa promijeniti u svom životu pa su se jednostavno prepustili svojoj sudbini.
Prilikom rješavanja financijskih problema potrebno je razjasniti nekoliko stvari:
Prije svega trebamo razumom sagledati našu situaciju i shvatiti je ozbiljno, ali i razviti svijest da iz nje postoji izlaz. Potrebno je prikupiti informacije o tome koliko i kome se duguje, te o tome voditi evidenciju kako bi se stekla potpuna slika iznosa i strukture dugovanja. Također je potrebno napraviti prioritete otplata i potražiti pomoć stručnjaka. Jedan od važnih koraka je promjena navika kojima ćemo zaustaviti gomilanje dugova.
Sve navedeno je jako bitno, ali ono što je ključno je pitanje našeg stava prema novcu. Je li novac sam sebi svrha i jesu li naši životni ciljevi definirani (ne) kulturom materijalizma? Sve naše odluke, naše cjelokupno ponašanje ovisi o našim uvjerenjima. Nema pravilnog odgovora niti na jedan životni problem ukoliko se najprije ne izabere i ne prihvati ispravan sustav vrijednosti. Božja riječ nam govori o dva različita pristupa prema životu, a samim tim i prema novcu. Jedan je materijalistički i on je opisan ljubavlju prema materijalnim stvarima, a drugi je duhovni i opisan je ljubavlju za Boga i bližnjega. Duhovni sustav vrijednosti vezan je uz živi svijet, posebno uz ljude, a sreća i zadovoljstvo proizlaze iz nastojanja da se drugima čini dobro i razvije pozitivan odnos prema bližnjima. Materijalistički princip vodi u ropstvo, tjeskobu i smrt, a duhovni u slobodu, napredak i život. Dakle imamo koncept mrtvog naspram koncepta živog.
Na putu ka uspješnom rješavanju financijskih problema iznimno je važno da se hranimo pozitivnim sadržajima i okružimo pozitivnim ljudima. Ukoliko pratimo suvremene medije možemo primijetiti da je velika većina sadržaja koje oni nude ne samo informativnog nego i negativnog karaktera. Loše vijesti, tragedije, globalna recesija, ubojstva, zločini… Sve ove informacije pohranjuju se u našem umu i stvaraju određene loše obrasce ponašanja.
Bog je vrhovni gospodar
Prema duhovnom konceptu mi priznajemo Boga za vrhovnog gospodara svega što je na nebu i na zemlji, svjesni smo da sve što posjedujemo pripada Bogu. Tako nam Sveto pismo govori: „Evo, Gospodinu, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i sve što je na njoj.“ (Pnz 10,14). Iako je vrhovni gospodar svega, Bog ipak bira čovjeka za svog suradnika. On mu povjerava upravljanje zemaljskim dobrima i zahtijeva da njima upravlja na njemu ugodan način. Umjesto da sebično zgrćemo za sebe i tako si stavljamo financijske i duhovne okove, počnimo se služiti sredstvima na dobrobit naših bližnjih. Bog je taj koji daje ljudima sposobnost da steknu bogatstvo; On im daruje ovu sposobnost ne da udovoljavaju sebi, već da mogu vratiti Bogu ono što je Njegovo. Ako pred sobom imamo taj cilj, onda stjecanje novca nije grijeh.
Osim priznanja da je Bog vrhovni upravitelj potrebno je imati povjerenja u Boga. Krist nam savjetuje:“ Ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete pojesti, niti za svoje tijelo: u što ćete se obući.“ (Luka 12,22). Mnogi ove stihove pogrešno interpretiraju tvrdeći: „Ne govori li Biblija da ne treba misliti na sutra?“. Naravno da ne, kao kršćani trebamo biti odgovorni i sa pažnjom pristupati obvezama koje Bog stavlja pred nas. Ova Kristova uputa nam dakle govori da treba brinuti o budućnosti, ali ne i strahovati. U stjecanju materijalnih dobara trebamo marljivo raditi. Ukoliko promotrimo živote nekih od biblijskih ličnosti kao što je bio na primjer Abraham, možemo uočiti kako je on pravilno gospodario dobrima kojima ga je Bog obilato blagoslovio. Vjeran, predan i odgovoran bio je jedan od najuspješnijih gospodarstvenika svoga vremena.
“Ovo velim: tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti! Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer Bog ljubi vesela darivaoca.” (2. Korinćanima 9,6.7)
Najveća sreća koju čovjek može doživjeti
U usporedbi o talentima prikazane su dvije vrste ljudi. Jednu prikazuje marljivi sluga, a drugu zao i lijen sluga. Gospodar je obojici povjerio novac. Jedan je obavljao posao s ozbiljnošću, nastojeći uporabiti povjereni dar na takav način da drugi budu blagoslovljeni i imaju koristi. On nije živio samo da bi zadovoljio sebe i svoje sebične želje, uživao u zabavama i provodu, u potrazi za zadovoljenjem svojih tjelesnih požuda kao da je to smisao života; on je razmišljao trijezno, svjestan je da je njegov život kratak. Novac ima veliku vrijednost jer može učiniti mnogo dobra. U rukama Božje djece on postaje hrana gladnima, voda žednima, odjeća neodjevenima. On je obrana potlačenima, sredstvo za pomoć bolesnima. Međutim, novac sam po sebi nema veću vrijednost od pijeska ukoliko se ne uporabi za podmirivanje životnih potreba, za pomaganje bližnjima i za unaprjeđenje Kristovog djela.
Najveća sreća koju čovjek može doživjeti proizlazi iz nastojanja da se drugima čini dobro. U današnje vrijeme kada se mnogi od nas trude priskrbiti sredstva za podmirenje elementarnih životnih potreba čini se kao da nema prostora ne samo za zahvaljivanje nego i za onaj iskorak prema više, a to je razmišljanje kako da učinimo nešto dobro za druge. Brojna iskustva govore o tome kako nas Bog, upravo kada učinimo nešto za svoje bližnje, kada damo nešto od sebe blagoslivlja stostruko. Svatko ima nešto što može podijeliti: pažnja, ljubaznost i vrijeme uloženo u dobrobit bližnjih nekada su im potrebniji od materijalnih sredstava.
Dakle, postoji pozitivan izbor, ali potrebno je uložiti napor da bi se isplivalo na obalu nasuprot riječnom toku koji vodi u provaliju. Krenimo odmah danas, malim koracima. Svaki čovjek ima snage za to.
Autor: Katarina Braovac
