Briga nije od Boga i Bog ne voli kada se tjeskobno brinemo, jer time pokazujemo da ne vjerujemo kako On može riješiti naš problem i osloboditi od svega lošega.
“Ne budite zabrinuti ni za što …” (Filipljanima 4, 6)
Briga je moćna sila koja napada ljudsku osobnost, ostavljajući nas frustriranima, zbunjenima i zabrinutima za život. Ponekad čujete izraz: bolestan od brige. Svatko tko je to iskusio zna da to nije prazan izraz. Možete biti doslovno bolesni od brige. Pavlov odgovor na to je tup: “Ne budite zabrinuti ni za što”.
Cjelokupna Božja Riječ je snažan poticaj vjernicima da se prestanu brinuti. Briga je zabranjena onima koji vjeruju u Isusa Krista. Jedno od najozbiljnijih područja nevjere je kada se kao kršćani suočimo s problemom brige kao grijeha. Ona to i jest. Briga nije samo nešto što svatko čini i to onda treba biti u redu. Ona je u Bibliji definitivno označena kao grijeh. Ona odvraća naš pogled s moćnoga Boga na naše trenutne životne okolnosti.
Možda ćete reći da sve to dobro zvuči i ne bismo se trebali brinuti, ali kako to zaustaviti? “Svaki put kada pokušam prestati brinuti se, sve više se brinem.” Nemoguće je to zaustaviti samo vježbom volje. Ali, hvala Bogu, postoji rješenje i ono glasi: “u svakoj situaciji – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu” (Filipljanima 4, 6).
VIDI OVO: Molitva protiv brige
Ove Pavlove riječi trebamo primijeniti u svakoj situaciji. Za Boga ništa nije premalo. Netko je pitao: je li u redu donijeti male stvari pred Boga? Je li On brine za male stvari u našem životu? Odgovor je: postoji li išta što bi Bogu izgledalo veliko? Sve mu je malo, pa mu sve iznosite u molitvi. Molitva je izraz naše ovisnosti o Njegovim obećanjima. Jednostavno u molitvi dođite Bogu, znajući da se možete osloniti na Njegovu milost i snagu u svemu.
Bog ne kaže da bismo trebali tražiti sve što želimo. Umjesto toga, tražimo sve što nam treba. Često u molitvi tražimo stvari koje On nikada ne obećava. Primjerice, ako ste suočeni s nekom vrstom kušnje ili udarcima katastrofe u vašem životu, naša prirodna ljudska reakcija je reći: Bože, uzmi ovo! Ali Bog nikada nije rekao da će to učiniti. On ne želi uvijek da nam to oduzme. Ponekad hoće, ponekad ne. Naša molitva u takvoj situaciji treba biti poput Gospodinove koju je molio u Getsemanskom vrtu: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja.”
Ipak, postoje stvari za koje možemo odmah pitati i znati da ćemo ih primiti: Njegova milost, snaga, mudrost, strpljenje, ljubav i suosjećanje. I dok se u vjeri oslanjamo na Njega, možemo početi zahvaljivati Mu, jer On drži sve pod kontrolom i brine za naše potrebe.
