Je li osoba u braku ”potpuna”? Čini li nas brak cjelovitim osobama? Brak uključuje dvoje ljudi, heteroseksualan je i Bog želi da traje.
„Nato čovjek reče: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.“ (Postanak 2, 23-24)
Ovo je veličanstvena slika braka koju je Bog naslikao za muškarce i žene na samom početku Biblije. Slika sugerira da osoba nije cjelovita ako nije u braku. Je li to ono što je Gospodin pokušavao prenijeti kada je osnovao bračnu zajednicu?
Božji pogled na brak
Slika koju je stvorilo Sveto pismo pomaže kršćanima u shvaćanju onoga što jest brak te što implikacijom i propustom nije. Brak uključuje dvoje ljudi, heteroseksualan je i Gospodin želi da traje.
Gospodinova želja, prije Pada, bila da muškarac i žena budu ravnopravni partneri, duboko povezani, sposobni potpuno vjerovati jedno drugome. Bili bi ujedinjeni jedno u drugome, konačno se pokoravajući Gospodinu. Ali brak nije konačni zemaljski odnos. Bog je svom narodu kroz Krista rekao da je prijateljstvo još bolje. “Nema veće ljubavi od ove da netko položi svoj život za svoje prijatelje.” (Ivan 15, 13). Isus je živio životom u celibatu. Ponudio je najbolji primjer ujedinjenja s drugima pokazujući da to jedinstvo počinje s ljubavlju podložnom Gospodinu. Razvijanje istinske ljubavi prema Bogu uključivalo bi to da postanemo sve sličniji Kristu i prema tome, da druge volimo kao same sebe. Brak je osmišljen tako da oponaša ovo nesebično ujedinjenje između najboljih prijatelja, koji će zajedno slaviti Gospodina.
Božji pogled na cjelovitost
Kada bi osoba mogla biti cjelovita u braku, slobodni muškarci i žene osjećali bi se nepotpuni i necjeloviti zbog svog statusa. Ipak, mnogi muškarci i žene žive samačkim životom do dana svoje smrti. Mnogi od njih su udovci ili razvedeni i još uvijek mogu uživati, ispunjavajući živote s Bogom bez ponovnog vjenčanja. Nadalje, brojni se supružnici u braku osjećaju nepotpunima, jer im partneri nisu prijatelji. Drugi bračni partner nije nesebičan ili pun ljubavi, već je zapravo nemaran ili zlostavljački nastrojen. Potpunost dolazi iz našeg statusa u Kristu. Kološanima 2, 10 kaže: “U Kristu ste dovedeni do punine.” 1. Korinćanima 6, 17 kaže nam: “Tko je sjedinjen s Gospodinom, jedan je s njim u duhu.”
Zbog čega se samci osjećaju nepotpuno?
Pisac iz ”Relevant Magazine” to je opisao ovako: „Odvojeni smo od Boga svojim grijehom i moramo se pomiriti s Bogom kroz djelo koje je Isus Krist učinio na križu. Kad se pomirimo s Bogom, On nas okuplja kao ljude. Brak je veličanstvena stvarnost, ali on je sporedan u odnosu na naš duhovni identitet kojeg posjedujemo kao djeca Božja i brak kao takav neće postojati ni na nebesima.“
Farizeji su Isusa pitali hoće li vjenčani ovdje biti vjenčani i na nebesima, na što im je Isus ovako odgovorio: „Ljudi ovog doba se žene i udaju. Ali oni koji se smatraju vrijednima sudjelovanja u budućem dobu i uskrsnuću iz mrtvih neće se oženiti niti udati.” (Luka 20, 34-35) Cjelovitost putem braka je kulturni pojam. „Društvo“, napisao je dr. Elyakim Kislev, „vjeruje da ako niste dio takve jedinice, vjerojatno ste nepotpuni, asocijalni, a možda čak i opasni. Zauzvrat, samci se osjećaju manje vrijednima.”
Obrazloženje takvog stava o braku je pogrešno, iako sadrži poluistine. Često će se otkriti da brak sa sobom donosi bolje razumijevanje potreba drugih; očekivanje da će netko naučiti sagledati situacije iz vanjske perspektive. Ali ovaj rezultat nije siguran; niti su svi samci plitki i predefinirano samodovoljni.
Necjelovitost nije kulturno, nego pitanje grijeha. Kada se osjećamo kao da je neki dio nas nedovršen, kao da u nama postoji rupa, koja se ne može popuniti bez bračnog partnera, tu rupu samo Isus može ispuniti. Razvod i smrt zasigurno raskidaju ljude i ostavljaju trajne ožiljke, ali ne ubijaju nekoga tko je siguran u Kristu. Punina dolazi od Spasitelja i nitko drugi nas ne može spasiti osim Isusa.
Drugačija ispunjenost
Evanđelja stavljaju mali naglasak na temu braka. Umjesto toga, Isus je sa svojim učenicima, uključujući žene koje su ga slijedile, uspostavio model pravog prijateljstva i zajednice. U Djelima se rana Crkva razvila iz Gospodinova poziva ujedinjenja u vjeri i da trebamo djelovati kao tijelo vjernika, a ne kao kauboji. “Nema Židova ni pogana, ni roba ni slobodnog, niti ima muškoga i ženskoga, jer ste svi jedno u Kristu Isusu.” (Galaćanima 3, 28)
Percepcija identiteta neke osobe, prije nego što je povjerovala u Isusa kao Gospodina i Spasitelja, je u prošlosti i ne ukazuje na to kako je Gospodin vidi na nju ili na to kako je ta osoba od sada nadalje pozvana živjeti život. Postati kršćaninom znači postati dio veće „cjeline“. Ovu jedinicu dovršava Krist; “On je prije svega i u njemu je sve okupljeno.” (Kološanima 1, 17)
Isus je obećao da će naš odnos s njim čak podijeliti brakove, ali će kršćani koje su njihovi supružnici odbacili zbog nasljedovanja Krista i dalje biti cjeloviti. “Nevjenčanima i udovicama kažem da je dobro da ostanu samci, kao što sam ja.” (1. Korinćanima 7, 8) Iz Pavlove perspektive, brak je odvraćao pozornost od kršćanske svrhe: slavljenja, služenja i poslušnosti prema Gospodinu Isusu.
Čuvajte se zamke
Za one koji tuguju zbog svog samaštva, otrcane riječi o Pavlovom ili čak Kristovom samaštvu nude malu utjehu. Zvuče otrcano, jer često dolaze od onih koji su u sretnom braku i koji propovijedaju kako je ”dobro” biti samac. No, postoje biblijski principi koji bi trebali utjecati na srce svake osobe koja je opsjednuta idejom da će je brak upotpuniti.
- Vi jeste potpuni. Krist je rekao da punina dolazi od Njega. Ne vjerovanje u to sugerira vjerovanje da postoji nešto ili netko tko nas može bolje ispuniti od Krista.
- Želja za nečim dobrim može prerasti u ovisnost. To može postati opsesija. Kada težnja ili čežnja imaju prednost nad našom čežnjom za Gospodinom, to je grijeh. Nadalje, izjest će osjećaj usmjerenosti osobe i dovesti do tjeskobe.
- Presnažna želja za cjelovitošću u braku može dovesti do nagle odluke i do toga da se osoba vjenča za pogrješnu osobu. Bog govori, čujemo li Ga? Ako nam se prepriječe osjećaji, Bog ne može doprijeti do nas. “Srce je prijevarno više od svega drugoga.” (Jeremija 17, 9)
Ako se netko suočava s okončanjem braka, ovo razdvajanje može se osjećati toliko visceralno da će te osobe za sebe vjerovati da su bezvrijedne, krvave olupine; ili poput rabljenog elektroničkog uređaja iz kojeg je netko izvadio hardverske komponente: nevažeći, ružan, defektan.
Međutim, identitet kršćana ne proizlazi iz njegovog bračnog statusa, nego u tome što su on ili ona Božja djeca, stvorena na Njegovo naličje. To se nije promijenilo nakon braka i ostaje čak i u slučaju razvoda ili ako netko postane udovac/udovica.
Božji pogled na bračnu cjelovitost
Pavao uči o bračnim ulogama tako što je prvo rekao „oponašajte Boga“. Isus je bio nježan prema ženama koje je sreo, prema onome što su napisali pisci evanđelja, čije su bračne aktivnosti ukazivale na usamljenost, osjećaj nedovršenosti i neželjenosti. Isus je dao primjer kako se treba ponašati i djelovati primjeren muž. On se nježno i s ljubavlju suočavao s grijesima. Dao je svoj život za Crkvu. Dok se muževi također moraju podvrgnuti ljubaznom prijekoru svojih žena kao svojih prijateljica, Isus je savršeni Mladoženja.
On nas sada upotpunjuje svojim Duhom, ali mi se također veselimo potpunosti koju možemo vidjeti i osjećati jednako sa svom našom braćom i sestrama, gdje je jedini brak onaj u kojem će sudjelovati svi vjernici, jer ćemo biti Kristova Mladenka za cijelu vječnost.
Autorica: Candice Lucey; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
