Nisam znao kako ću se osjećati nakon što sam se odvezao pored tog mjesta na parkiralištu gdje se to dogodilo.
Moja žena je parkirala naš kombi nedaleko i ja sam hodao do mjesta gdje se asfalt susreće s redom palmi. To se dogodilo prije gotovo deset godina i sada živimo gotovo 150 kilometara dalje, a kada smo posjetili novu crkvu u tom gradu znao sam da moram pronaći mjesto gdje se sve promijenilo.
Sjećam se da je bio početak lokalnog religioznog slavlja i da su svi bili vani u večernjoj kupovini. Nije bilo slobodnog mjesta na parkiralištu. Nakon što je moja žena izašla iz kombija, napravio sam nekoliko krugova oko parkirališta. Odjednom, okrenuo sam lijevu ruku nakon čega sam osjetio strahovitu bol u rukama koja je bila toliko snažna da me ruke više nisu slušale i da sam od boli briznuo u plač. Imao sam predosjećaj onoga što slijedi i bio sam u pravu. Moj liječnik je otkrio da živci u mojim rukama ne funkcioniraju zbog čega sam osjećao kroničnu bol koja je išla do mog mozga dok su se moje ruke savijale u bolovima. Idućih osamnaest mjeseci će biti najmračniji period moga života.
Nakon što sam nedavno posjetio to mjesto, sjećanja depresije i nemoći su me brzo preplavila. Sjećao sam se mračnih noći koje sam proveo u svome selu gdje bih užurbano hodao naprijed-natrag, boreći se za nadu. Gledao sam na svoje ruke prisjećajući se bolnih rana na vršcima prstiju i tjeskobnih misli hoću li ikada biti izliječen. Dok sam provodio te dane na kauču osjećao sam se kao da nas je Bog doveo u pustinju kako bi nas uništio.
Borba za vjeru
Svi se slažemo s time da trebamo izdržati teške testove, ali kako? Kako da se borimo za vjeru?
Za vrijeme svog hoda s Bogom u nevoljama veliku pomoć sam dobio od citata koji su pripadali Charlesu Spurgeonu: „Naučio sam ljubiti valove koji me bacaju na stijene godina“. Što je točno značilo „ljubiti valove“?
Dok patim čini mi se nemogućim držati glavu iznad vode, a kamoli ljubiti valove. Tada želim mrziti valove i pobjeći dalje od Boga. Kušan sam da odbijem Boga i da se naljutim na Njega, da Ga za vrijeme svojih kušnji odbijem.
Spurgeonov savjet se odnosi na to kako ”ispravno” patiti. Naše borbe su načini kako nas Bog privlači k sebi, Stijeni Godina. Val je prijevozno sredstvo koje nas treba prevesti sve do Božjeg praga. To nije samo neki bezvezni savjet. On se ne pretvara da je patnja laka i da jedino što trebamo jest truditi se više kako bismo opstali. Spurgeon ne kaže da su bol, iskušenja i smrt dobre stvari.
Smrt i patnja dolaze kao posljedica pada iz 3. Poglavlja Knjige Postanka. A prorok Izaija nas potiče da jasno određujemo stvari koje su zle: „Jao vama, koji zlo zovete dobro, i a dobro zlo! Koji pravite od tmine svjetlost, a od svjetlosti tminu, koji pravite od gorkoga slatko, a od slatkoga gorko“! (Izaija 5, 20) Ne trebamo reći da su smrt i bolesti dobre stvari. Trebamo ih nazivati onim što jesu: zle i opake. Isus nije slavio kad bi vidio smrt nego je gorko plakao kod grobnice svog prijatelja Lazara, unatoč tomu što je znao da će ga uskrsnuti od mrtvih (Ivan 11, 35).
Ljubljenje valova znači prestanak paničarenja i prihvaćanje Boga koji na suveren način vlada nad našim okolnostima za naše dobro i za svoju slavu. Rimljanima 8, 28 nije samo neki stih za kršćansku čestitku nego nešto što treba biti u našim srcima: „A znamo, da onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog na dobro, onima, koji su pozvani po odluci“. Niti bol niti patnja nisu dobre. Ipak nekako i njih Bog koristi na čudesan način za dobro svog naroda.
Bog naša iskušenja koristi za naše dobro
Apostol Petar nam govori ne samo da trebamo očekivati probleme, već da se trebamo radovati zbog njih. „Ljubljeni, ne čudite se vatri, koja vas stiže za kušanje vaše, kao da vam se što neobično događa, nego se radujte, što ste dionici muka Kristovih, da biste se radovali i veselili, kad se objavi slava njegova“! (1. Petrova 4, 12-13)
Kada mi patimo poput Krista i tome se radujemo, Njegova slava će biti pokazana kroz ispit naše vjere. Ranije u ovome poglavlju Petar kaže kako nas naša iskušenja pročišćuju i pokazuju istinitost naše vjere. Jakov kaže nešto slično: „Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različne napasti, znajući, da kušanje vaše vjere gradi strpljivost“. (Jakovljeva 1, 2-3)
Naša iskušenja nam isto tako omogućuju da utješimo ljude koji su povrijeđeni. Pavao piše: „Blagoslovljen neka je Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog sve utjehe, koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo mogli utješiti one, koji su u svakoj nevolji, utjehom, kojom nas same Bog tješi. Jer kao što obiluju patnje Kristove u nama, tako i po Kristu obiluje utjeha naša“. (2. Korinćanima 1, 3-5)
Bog iskušava našu vjernost za vrijeme iskušenja. Mi s Bogom sazrijevamo u svojim patnjama i postajemo sve više poput Krista. Bog koristi utjehu koju mo dobivamo u našim iskušenjima kako bi utješio druge i kao što Pavao piše u Galaćanima da „nosite teret jedni drugih“. (Galaćanima 6, 2)
Radujte se i poljubite valove
Postoji samo nekoliko razloga zbog kojih patnje dolaze u naše živote. Postoji slabašna radost koju možemo iskusiti kada svoju radost privežemo uz okolnosti jer se one uvijek mijenjaju. Radost, dok je nose i bacaju valovi boli, se razbija. To je prolazna radost koja se budi samo onda kada je život savršeno uređen prema našim željama. Ali istinska radost dolazi kada ju pronađemo u Stijeni Vremena.
Na kraju, ono što patnja čini istinskoj vjeri jest da nas odvodi k Bogu. Ako je Bog sam dobra vijest Evanđelja onda nas iskušenja ne bi trebala odvesti od Njega; iskušenja bi nas trebala odvesti Njemu. U našoj boli mi postajemo suzajedničarima s Kristovim patnjama i proslavljamo Ga, a patnje nas sve više i više čine sličnijima Njemu. Ništa što je Božja volja ne može frustrirati. Naše patnje nisu tu slučajno.
U svijetu postoji velika patnja. Veliki broj ljudi su žrtve različitih napada ili prijevara. Drugi se suočavaju s bolestima, poremećajima i hendikepima. Gubimo one koje volimo i vidjeli smo smrt izbliza. Ali ipak, kao Kristovi sljedbenici, mi idemo dalje. Ne odustajemo i ne prebivamo u svojim patnjama. Mi ljubimo valove. Ovo možda ne činimo s osmjehom na licima nego sa duboko ukorijenjenom radošću u svojim srcima. Noću možemo ići spavati znajući da naš dobri i suvereni Bog čini na desetke tisuća više stvari kada patimo nego što mi to možemo trenutno vidjeti. Ovo je ona ”podzemna” radost koja dolazi nakon što nas vode razbiju.
Neka vas valovi vaše patnje odvedu ka Isusu.
Autor: Dave Furman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: DesiringGod.org
