Vjerujte Bogu mira i iskusite Božji mir. To dvoje ide zajedno. Ne možete imati jedno bez drugog. Bog želi čuvati naša srca i umove svojim mirom.
„Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu“. (Filipljanima 4, 6-7)
„Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši“. (Ivan 14, 27)
U ovim stihovima rečeno nam je neka ne budemo tjeskobni, uplašeni ili uznemireni, dok nam je u isto vrijeme obećan Božji mir. Filipljanima 4, 7 kaže da će Božji mir čuvati naša srca i umove. Kako to funkcionira?
Božji mir
U svakom stihu red je drugačiji. Pavao u svojoj poslanici Filipljanima kaže neka ne budemo tjeskobni ni u vezi čega i da će mir Božji čuvati naša srca. Isus kaže ”Ostavljam vam svoj mir; neka se vaša srca ne plaše ni uznemiruju”.
Oboje su uvjetne izjave. Zamislite da roditelj kaže djetetu: „Danas će nam biti odličan dan u Disney zabavnom parku. Ostani sa mnom i zaštitit ću te da se ne izgubiš u masi ljudi“. Roditelj je mogao izokrenuti tu izjavu i reći na ovakav način: „Zaštitit ću te da se ne izgubiš u masi ljudi, no trebat ćeš ostati sa mnom“.
Obećanje je uvjetno. John MacArthur kaže: „Unutarnji mir ili smirenost obećani su vjerniku koji ima zahvalan stav, koji se temelji na nepokolebljivom pouzdanju da Bog može učiniti ono što je najbolje za Njegovu djecu“. (MacArthurovo proučavanje Biblije, odnosno Filipljana 4, 7) Božji mir zaštitit će nas sve dok god vjerujemo Bogu.
Kao što piše na naljepnici: „Znaj Boga, znat ćeš mir. Nema Boga, nema mira“,
Također je zanimljivo to što se Filipljanima 4, 7 odnosi na ”mir Božji”, a Filipljanima 4, 9 na ”Boga mira”. Vjerovati u Boga mira i iskusiti mir Božji. To ide zajedno. Ne možete imati jedno bez drugog.
Možda ste čuli priču koja stoji iza drage nam himne, ”It is Well With My Soul”. Pisac, Horatio Spafford, napisao je riječi nakon što je čuo vijesti o tome da su njegove četiri mlade kćeri izgubljene na moru. Pjesma počinje:
„Kada mir, poput rijeke, pođe putem mojim; kada tuge poput valova morskih bujaju; što god da se dogodi, Ti me nauči da kažem: dobro je, dobro s mojom dušom“.
Kako je Horatio Spafford ili bilo tko drugi, pisati o miru Božjem nakon takva gubitka? Horatio, osim što je bio pravnik, bijaše i prezbiterijski starješina. Usprkos svom tragičnom gubitku, iskusio je mir Božji jer je već donio svjesnu odluku da će slijediti Boga mira. Mir je čuvao njegovo srce i um, koji bi u suprotnom mogli biti teško oštećeni.
Pročitajmo suprotnost u Jeremiji 17, 5-10:
„Ovako govori Jahve: “Proklet čovjek koji se pouzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. Blagoslovljen čovjek koji se pouzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod. Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih“.
Bog čuva vaše srce
Jeste li se ikada osjećali kao da boravite u isušenom mjestu u pustoši, u slanim zemljama, gdje nitko ne prebiva? Bez vode, sjene, oaze, bez osvježenja? To je život koji se živi bez Božjeg mira. Bez zaštite. Otvoren za različite stvari.
Postoji i osoba koja vjeruje Gospodinu, čije je pouzdanje u Njemu. Umjesto poput grma u pustinji, ta osoba je poput stabla posađenog pored vode.
Vrućina može doći, no ona se ničega neće bojati, jer se korijenje neprestano napaja iz izvornih voda. Njegovo osvježenje je ugrađeni, unutrašnji mir i zaštita, koja nadilazi svako razumijevanje.
Stihovi iz knjige o Jeremiji govore o tome da Bog pretražuje srca i istražuje umove. Bog mira žudi za time da čuva naša srca i umove svojim mirom.
Iz tog razloga je David rekao Bogu neka pretraži njegovo srce; neka ga iskuša i vidi njegove toksične misli te neka istraži je li koja od tih misli uvredljiva za Boga. (Psalam 139, 23-24)
Tjeskoba je uvredljiva za Boga, jer ona komunicira nedostatak povjerenja u Njega. (Odlična knjiga na ovu temu je knjiga Maxa Lucada, ”Anxious for Nothing”)
Zbog čega je ovo važno?
U Matejevom evanđelju, 8. poglavlju, postoji odlična malena priča o tome kako su učenici bili na galilejskom jezeru, kada se odjednom pojavila snažna oluja, koja je željela savladati čamac. Isus je bio s njima u čamcu, ali je spavao.
Učenici su se prenerazili; probudili su Isusa i preklinjali Ga da ih spasi. Isus je odgovorio: „Zašto ste plašljivi, malovjerni?” Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika tišina“. (Matej 8, 26)
Njihov strah pokazao je njihov nedostatak vjere. Iako je Bog mira bio točno ondje s njima, oni Mu još uvijek nisu povjerovali i stoga nisu imali mir. Ne možemo samo vjerovati da Bog postoji; trebamo naučiti vjerovati Mu!
Autorica: Kristi Walker; Izvor: Christianity.com
