Božje utjehe za tjeskobe u srcu nisu neke nejasne, neodređene stvari. Sve one u biti proizlaze iz Isusovog križa.
Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele. Psalam 94,19
Presudno je tko ili što nam je izvor utjehe. Naš odabir izvora utjehe predstavlja razliku između vjere i nevjere. Naime, ono što je zajedničko djeci Božjoj i ostatku svijeta su “tjeskobe u srcu mome”.
Biblija nigdje ne govori o tome da Gospodin svoje ljude pošteđuje od tjeskoba. Baš suprotno!
Kada je narod Božji u Starome zavjetu izlazio iz Egipta, put ih je vodio kroz pustinju. Ubrzo im je ponestalo kruha, a zatim i mesa. Nije bilo ni vode. A kada su konačno stigli do izvora, voda je bila gorka.
Isto se događalo i apostolima. Na moru su zapeli u oluji. Drugi put ostali su bez riba u mrežama. Morali su trpjeti mržnju svijeta i izdaju u vlastitim redovima. Da, Gospodin im je jednom sažaljivo rekao: “U svijetu ćete imati muku.”
Može li onda nama biti bolje? Ovo je životna priča svakoga od nas: “Skupe [se] tjeskobe u srcu mome.”
Međutim, blago nama ako u svojim životnim pričama odaberemo pravi izvor utjehe, Božje “utjehe [koje] dušu vesele”!
Utjehe nisu neke nejasne, neodređene stvari. Sve one u biti proizlaze iz Isusovog križa. Ondje ih možemo pronaći. Kroz križ spoznajemo da smo izmireni s Bogom i kao takvi spašena djeca Božja. Ondje doznajemo da su nam grijesi oprošteni. A oproštenje grijeha najveća je utjeha koja postoji. Ondje nalazimo Božju ljubav – ljubav onoga koji je dao svog vlastitog Sina za nas. Koliko nas on voli!
Gospodine, ne želimo jadikovati zbog tjeskoba, već slaviti tvoje utjehe. Amen.
Autor: Wilhelm Busch
