Od početka vremena, Božja želja bila je da svaki čovjek dođe k Njemu i pronađe istinsku ljubav, mir i spasenje.
Nije Božja namjera da ikoga osudi ili odbaci – naprotiv, On pruža priliku svima da Ga pronađu dok još ima vremena. No, što ako to vrijeme istekne?
U Poslanici Timoteju (1 Tim 2,4) stoji: “On hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine.” Bog vas voli više nego što možete zamisliti.
Njegov naum nikada nije bio da živite odvojeno od Njega, a dokaz te ljubavi jest Isusova žrtva na križu. Kristova smrt bila je čin neizmjerne ljubavi i milosti – ali to ne znači da je vrijeme za pokajanje beskonačno.
Vrijeme milosti je ograničeno
Izaija 55,6 jasno upozorava: „Tražite Gospodina dok se može naći, zovite Ga dok je blizu!”
Ova poruka nosi težinu hitnosti – trenutak za obraćenje nije beskrajan. Mnogi žive u uvjerenju da će uvijek imati još jednu priliku, ali Biblija govori o strašnoj stvarnosti: doći će dan kada će vrata biti zatvorena.
Sjetimo se priče o Noi – dok je gradio arku, ljudi su mu se smijali i ignorirali upozorenja. No, kad su se vrata zatvorila, bilo je prekasno. Isto tako, doći će dan kada će se prozor milosti zatvoriti i oni koji su odgađali pokajanje ostat će izgubljeni.
Najopasnija laž – imaš još vremena
Sotona želi da vjerujete kako uvijek imate još sutra. No, Isus nas upozorava: „Bdijte dakle, jer ne znate dana ni časa” (Mt 25,13).
Ljudi danas ulažu više brige u svoje karijere, financije, politiku ili zabavu nego u svoju vječnost. No, što vrijedi sve bogatstvo, moć i užitci ako na kraju izgubite dušu? Nema ništa strašnije od trenutka kada će ljudi stajati pred Bogom i shvatiti da je prekasno.
Sudbina onih koji odbiju Božji poziv
U Evanđelju po Luki (Lk 16) čitamo o bogatašu koji je nakon smrti bio u mukama i molio za kap vode – ali bilo je prekasno. Ljudi danas imaju Pismo, svjedočanstvo Isusa Krista, znakove vremena pred sobom, ali mnogi i dalje odbijaju Božji poziv.
Kada dođe trenutak suda, mnogi će kucati na vrata i vapiti: „Gospodine, Gospodine, otvori nam!” Ali On će odgovoriti: „Nikad vas nisam poznavao; odlazite od mene.” (Mt 7,23). Ove riječi su među najtragičnijima koje čovjek može čuti – ne zato što Bog nije bio milosrdan, nego zato što su ljudi odbili milost.
Sotona je „tužitelj braće” (Otk 12,10). On bilježi naše grijehe, koristi ih kao dokaz protiv nas, i pred Bogom nas optužuje. Njegove optužbe nisu laži – on donosi stvarne dokaze. No, mi imamo Branitelja – Isusa Krista!
Isus ne poriče našu krivnju, ali pokazuje da je On već platio kaznu za naše grijehe. Njegova smrt na križu nije bila uzaludna – ona je pobijedila svaku optužbu, svaki grijeh, svaku osudu za one koji Mu vjeruju.
Pobjeda nad smrću
Isus kaže: „Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će” (Iv 11,25). Smrt za vjernika nije kraj, već prijelaz u život s Kristom. Ovaj zemaljski život je prolazan, ali prava vječnost tek dolazi.
Mi se često poistovjećujemo sa svojim tijelima, ali tijelo je samo prah koji će nestati. Prava osoba je vaša duša, a ona pripada Bogu. Zato, ne bojte se smrti – ako ste u Kristu, smrt je samo vrata kroz koja ulazite u vječnu radost.
Ne kockajte se sa svojom vječnošću
Nemojte čekati da bude prekasno. Isus stoji s raširenim rukama, spreman oprostiti, očistiti i spasiti. Ali vrata neće ostati zauvijek otvorena. Sada je vrijeme milosti – iskoristite ga dok još možete.
„Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen” (Rim 10,13).
Ne odgađajte! Dan spasenja je danas.
