Moj muž je proveo 12 godina na poslu koji mu se sviđao, ali ga nije volio. Bio je dobar u tome što je radio – čak i odličan. Dobro se slagao s kolegama, dobio fantastično iskustvo i uspio je dobiti savršeno zdravstveno osiguranje koje gotovo nitko u Americi više ne može dobiti. Nismo imali razloga žaliti se.
Osim što je njemu bilo dosadno.
Godinama smo se pitali kada će Bog pustiti moj muža s ovog posla i pomaknuti ga prema većim i boljim stvarima. Mislim, ne može li Bog vidjeti potencijal moga muža? Ne bi li ga htio upotrijebiti za svoju slavu? U našim očima, Božji se plan nije dovoljno brzo odvijao. To nije imalo smisla.
Kada je moj muž napokon nešto uspio dobiti prije dvije godine – to je bila mogućnost otvaranja i vođenja svoje vlastite firme – dijeleći stručnost koju je mogao steći jedino u tih 12 godina preživljavanja iz kojih smo željeli otići. Gledajući unatrag, Bog je znao što radi cijelo vrijeme. Mi smo bili ti koji smo očekivali drugačiji ishod.
Čini li vam se ikada da Božji plan nije ono što ste vi naručili? Bili ste vjerni, zar ne? Pa zašto vas onda Bog ne nagrađuje? Ili još gore – možda osjećate kao da vas kažnjava.
Joj. Ovo se nije trebalo dogoditi.
I želite odgovore.
Ova previranja nisu ograničena samo na stres povezan s karijerom, naravno. Ponekad Božji plan uključuje našu brigu za zdravlje, neplodnost, djecu, bolne odnose, financijske brige, bilo kakav gubitak – lista je velika. Tisuće je scenarija u kojima padamo na koljena i postavljamo Bogu neopisivo teška pitanja, a najgore je što se ne čini kao da On išta želi razjasniti unutar te komplicirane situacije.
Zaista Bože, zaista? Pomozi mi!
Ah, ali kršćanine, kršćansko, ne znate li?
On nam već je pomogao.
„Uzdaj se u Jahvu svim srcem
i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.
Misli na nj na svim svojim putovima
i on će ispraviti tvoje staze.“ (Izr 3,5-6)
Znamo ove stihove. Neki su ih od nas zapamtili u osnovnoj školi, ma to su osnovne riječi koje svaki kršćanin treba znati, ali ipak – znamo li ih zaista? Vjerujemo li zaista u te riječi? Živimo li kako je Bog odredio?
Znam da ja ne, ne uvijek. Prilično mi se sviđa nekakvo moje shvaćanje, znate. To je ono što logični ljudi rade, mi tražimo odgovore i pravimo planove, a onda kada se sve raspadne prema našem „osobnom razumijevanju“ mi smo jako potreseni. Uplašimo se. Možda čak i krivimo Boga.
Događa li se to i tebi?
U ovome je stvar. Božji putevi nisu naši putevi (Izaija 55,8). Njegove su misli tako drugačije od naših misli. Njegova logika posramljuje i najinteligentniji um. Mi gledamo na sve stranicu po stranicu, ali on je napisao cijelu knjigu. Zato je on kralj, a mi ne. I budimo jako sretni što je situacija takva, što bi bilo da ja vladam svijetom? Čovječe, ja sam zaboravila dati doručak svojoj djeci jučer. Za ovaj planet ne bi bilo nade da njome vladaju ljudi.
Nekako, nekako, taj posao koji mrziš, taj brak za koji se boriš, to dijete za koje moliš svake večeri – sve tvoje borbe i patnje, koje god da jesu, imaju mjesto u Božjem savršenom planu, ne samo u tvom životu nego u kraljevstvu kao u cjelini. A mi imamo čast biti dio njegove priče otkupljenja ovdje na zemlji, ne samo unatoč našim mukama, nego zbog njih.
Idemo onda to zajedno učiniti. Kada vaše osobno shvaćanje nema smisla, odbacite ga. Umjesto toga, uhvati se za pravu istinu: Bog već ima sve ovo isplanirano i On te voli, on te zaista voli – više nego što ćeš ti ikada znati.
Autorica: Becky Kopitzke; Prijevod: Ida U.; Izvor: TheCourage.com
