Možda dosad nismo uopće primijetili kako je ruka Božja potajno stajala nad našim životom.
Ona nam se otvarala s dobrim darovima. Ona nas je potajno držala kad su naišle oluje. Ona je bila i onda uz nas dok smo bili posve usamljeni i napušteni.
A onda Bog odjednom pred nas postavlja užasnu mogućnost da on svoju ruku može i povući od nas. To se možda na početku uopće ne primjećuje. Međutim, čovjek postupno primjećuje da je skroz i u svemu lišen blagoslova. I konačno, u nevolji i samrti počne tražiti nekakav oslonac, a njega nigdje nema.
PROČITAJTE: Ako ste se u potpunosti prepustili u Božje ruke, u stanju ste podnijeti svaku poteškoću
Dok govorim o ovome, želimo se prisjetiti jedne zgodu iz Novoga zavjeta. Jednoga dana Isus se obraća velikom mnoštvu. Odjednom nastaje nemir. Približio se gubavac. Ljudi viču od bijesa, užasa i straha od zaraze. No gubavac se ne da zaustaviti. Kroz raspršeno mnoštvo žuri se k Isusu. Ondje pada u prašinu i plačući viče: “Gospodin, ako hoćeš, možeš me očistiti!”
A što čini Isus? Povlači li se korak unazad pred ovim čovjekom s ružnim čirevima? Ne! U Bibliji piše da ga se Isus dotače.
Isusova ruka, a to je ruka Božja, pruža se prema njemu i ozdravlja ga.
Mi smo ljudi za koje vrijedi užasna mogućnost da Bog s pravom povuče svoju ruku od nas. No Isus još jednom pruža svoju ruku za nama. Ovu ruku trebamo uhvatiti.
Gospodine, ti nam pružaš svoju probodenu ruku. Zahvaljujemo ti na tome. Amen.
Autor: Wilhelm Busch
