Božja ljubav je potpuno drugačija od ljubavi koju prikazuje i pruža ovaj svijet opčinjen požudom i vlastitim interesima.
Naše je društvo zbunjeno oko značenja ljubavi. Mnogo toga što se prikazuje u filmovima i televiziji može se preciznije opisati kao požuda i zanesenost.
Ono se češće temelji na zadovoljavanju vlastitih poriva, nego na principima Božje riječi. To je u izravnoj suprotnosti s onim na što nas Bog poziva – da nama upravlja Duh Sveti a ne tjelesni nagoni.
Apostol Pavao je napisao predivan opis ljubavi u 1. Korinćanima 13, a vidimo i da za njega to nisu bile samo riječi. Pavao je svoju vrstu ljubavi zapravo demonstrirao svojim pristupom prema vjernicima u Solunu. On je tu ljubav davao…
Slobodno (1. Solunjanima 2, 5). Pavao je Solunjanima ponudio ono što im je najviše trebalo – Evanđelje koje može spasiti njihove duše. Nadalje, nije propovijedao radi zarade niti je pokušavao manipulirati laskanjem.
PROČITAJTE: Ne ljubite svijeta ni ono što je u svijetu!
Ponizno (1. Solunjanima 2, 6). Njegov je cilj bio spas i Božja slava, a ne osobni probitak.
Nesebično (1. Solunjanima 2, 7). Pavlova služba tim vjernicima bila je nesebična poput majčine brige za svoje dijete.
Srčano (1. Solunjanima 2, 8). Njegova je ljubav bila osobna i topla. On nije samo dijelio Evanđelje, on je davao i sebe.
Požrtvovno (1. Solunjanima 2, 9). Pavao je voljno trpio poteškoće i dugo je radio kako ne bi bio financijski teret njima.
Trebamo pokazivati ljubav drugima koja se po kvaliteti znatno razlikuje od oblika ljubavi kojeg promiče naša kultura. Nju treba davati voljno, bez promišljanja o dobitku, cijeni, ili našoj ugodi.
Autor: Charles Stanley; Prijevod: Ida U.; Izvor: Intouch.org
