Božićne jaslice ovih tjedana će krasiti mnoge crkve i kuće. Je li grijeh imati ih?
Tradicija kaže da je Franjo Asiški izradio prve božićne jaslice 1223. godine nakon putovanja u Svetu zemlju i mjesto Kristova rođenja. Tako je započela nova tradicija koja se ukorijenila u mnogim zapadnim zemljama. Danas možemo vidjeti jaslice ispred i u crkvama, ali i obiteljskim domovima.
Jaslice su prikaz noći Isusova rođenja, kako je prikazano u Evanđeljima po Mateju i Luki. Obično sadrže elemente: dijete Isus u jaslama, njegova majka Marija, njegov zemaljski otac Josip, pastiri, anđeli, razne životinje u staji, zvijezda. Ponekad su dodana i tri mudraca koji donose darove. Jaslice se najčešće postavljaju unutar štalice ili špilje.
Je li grijeh imati božiće jaslice?
Postavljanje božićnih jaslica je dugogodišnja tradicija, ali može predstavljati i pomalo iskrivljen pogled na stvarne događaje Isusova rođenja. Iako je svaka osoba prikazana u tradicionalnim jaslicama dio božićne priče, nisu svi likovi bili prisutni na jednom mjestu u noći kada je Isus rođen. Marija, Josip i Isus bili su u staji te noći zbog prenatrpanosti svratišta (Luka 2, 7), ali Biblija nikada ne spominje jesu li životinje bile prisutne ili ne – zapravo, nikada čak ni ne spominje štalu.
PROČITAJTE: Trebaju li kršćani slaviti Božić?
Pastiri, kojima je rečeno o Isusovom dolasku, napustili su svoja stada kako bi se poklonili novorođenom Kralju (Luka 2, 16). No, anđeli, koji su često dio jaslica, javili su radosnu vijest pastirima u poljima (Luka 2, 8–14). Koliko znamo, nije bilo anđela na mjestu gdje je Isus bio kada su pastiri stigli. Osim toga, mudraci (Biblija nikada ne govori koliko ih je bilo) također vjerojatno nisu bili prisutni te prve noći. Mudraci su posjetili Isusa nešto kasnije, kada je bio u kući (Matej 2, 1-11).
Božićne jaslice prekrasan su podsjetnik na ono što se dogodilo one noći kada je Isus rođen
Još od grijeha Adama i Eve, naš odnos s Bogom je narušen i prekinut (Rimljanima 5, 12). Iz ljubavi, Bog je poslao svog Sina u ljudskom obliku “da potraži i spasi izgubljene” (Luka 19, 10).
Mi ne štujemo te predmete, ali nas podsjećaju da zahvaljujemo Bogu za svu brigu, svu ljubav i ispunjenje proročanstava.
Prilagođeno prema tekstu na gotquestions.org.
