Božić — to čarobno doba godine ispunjeno uzbuđenjem. Za mnoge je to prilika za okupljanje i ponovno povezivanje s članovima obitelji i prijateljima, uživanje u božićnim delicijama i kupnju poklona za ljude koje volimo (uključujući i sebe).
Također, to je vrijeme u kojoj se milijuni vraćaju temeljnim uvjerenjima kršćanske vjere — Emmanuel — Bog s nama.
Ipak, božićno vrijeme može biti i vrijeme kada se ljudi, čak i kršćani, osjećaju najusamljenije.
Možda ste sebi rekli: Nitko me ne razumije. Osjećam se tako sam/a.
Ili: Zašto se osjećam usamljeno kad sam okružen/a toliko ljudi?
Ako ste među njima, niste sami.
Marijina usamljenost
Jeste li se ikada pitali je li Marija osjećala usamljenost noseći Božje dijete? Da, Josip je bio uz nju. Već je pokazao veliku odanost odlučivši je ne ostaviti u sramoti zbog djeteta rođenog izvan braka. I sigurno je u svom srcu nosila riječi anđela Gabriela: “Raduj se, milosti puna, Gospodin je s tobom; blagoslovljena si među ženama!” (Luka 1,28).
Međutim, ljudski gledano, trudnoća bez objašnjenja bila je Marijina odgovornost.
Marija je možda osjećala usamljenost iz drugih razloga. Uobičajeno je da majke koje prvi put rađaju osjećaju snažnu povezanost sa svojim novorođenčetom, ali se istovremeno osjećaju čudno udaljeno od svih drugih — izazov koji mnoge nove majke iznenadi.
A što je s nepoželjnim pastirima koji sjede sami usred ničega, na hladnoći, pazeći ovce u mraku noći? Možda su osjećali oštru bol usamljenosti, pitajući se što im budućnost donosi. Je li ih obitelj i kultura već odredila za mnoge samotne noći čuvanja stoke od grabežljivaca? Što će biti s njihovim drugim nadama i snovima?
Neki možda misle da usamljenost odabire onaj tko je sam tijekom božićnih blagdana. Naša društvena, neizrečena očekivanja su da sudjelujemo u svim dodatnim aktivnostima i društvenim proslavama koje ispunjavaju tipični božićni kalendar. Sudjelujte. Ako to ne činimo, znači da smo sami odabrali biti sami.
No, to nije tako jednostavno. Usamljenost nije ni danas izbor, kao što to nije bilo ni za one koji su osjećali njezine ubode na onu prvu božićnu noć.
Što usamljeni mogu učiniti tijekom Božića?
Što ljudi koji se osjećaju usamljeno tijekom božićnog vremena mogu učiniti? Evo nekoliko prijedloga koji bi mogli pomoći.
To ne znači da morate sudjelovati u cijeloj božićnoj veselju. Jednostavno povjerite svoju usamljenost barem jednoj osobi kojoj možete vjerovati. Možda da je pitate da provedete vrijeme zajedno, da jednostavno budete tu jedno za drugo. Ništa komplicirano na početku. Predložite ideju da se nađete na kavi ili obroku. Možda da pogledate film ili prošećete. Usamljenost samo raste kad se dodatno izoliramo.
Poduzmite polako, konkretne korake prema dubljim razgovorima i povezivanju. Otvorite se i razgovarajte. Ne samo o svakodnevnim temama. Počnite razgovarati o stvarima koje su vam zaista važne. O svojim nadama i snovima koji najviše znače. O stvarima koje vas muče i drže budnima noću. O najdubljim ranama i strahovima.
I nemojte se zadovoljiti dijeljenjem na društvenim mrežama gdje je lakše pretvarati se. Podijelite to osobno, licem u lice, ako je moguće.
Želimo da nas drugi ljudi poznaju, posebno kada prolazimo kroz teškoće. Da nas vide. Da nas čuju. Da nas razumiju. Želimo znati da barem jedna druga osoba koja nam je važna zna i iskreno brine o tome što prolazimo. Želimo osobu koja nas sluša i izražava suosjećanje i empatiju riječima, a zatim to podupire djelima.
Ne možemo biti poznati i voljeni ako ne idemo dalje od tipičnih površnih razgovora koji se lako zaboravljaju.
Nada usred očaja
On je preuzeo izgled djeteta bez oca, začeto izvan braka, rođeno u sramoti. Da, imao je Oca, ali na zemlji to nije izgledalo tako. To ga je stavilo na rub društva, na samotnu stazu, ali onu koju je bio voljan poduzeti kako bi bio s nama — kako bi postao jedan od nas.
Njegova je staza bila nesavršena, sigurno. Ali, zar to nije istina za staze na kojima se svi mi nalazimo?
Nesavršena staza kojom je Isus hodio također je bila ispunjena nadom i obećanjem. Novorođeni dječak bez zemaljskog oca bio je početak dolaska neba na zemlju. Anđeli su se pojavili iz tame pastirima i s radošću najavili da je ovo dijete, rođeno izvan ljudskog braka, čije se rođenje svijet još uvijek slavi, obećani Mesija. On je Sin Božji koji je došao spasiti i koji će jednog dana potpuno transformirati svijet.
Na taj dan, usamljenost više neće mučiti ovaj svijet — kad “kraljevstvo svijeta postane kraljevstvo našeg Gospodina i njegova Mesije, i on će vladati u vijeke vjekova” (Otkrivenje 11,15).
