Možda prolazite kroz teške trenutke i pitate se je li vas Bog zaboravio. Ovo je ohrabrenje za vas.
Mislite li ponekad da vas je Bog zaboravio? Znate taj osjećaj: onaj lagani trun ljubomore kada čujete da se vaš poznanik zaručio ili ljutnja dok gledate druge ljude kako uživaju, pa čak i naizgled, razmeću se blagoslovima za kojima vaše srce duboko žudi.
Osobno, moja iluzija da se osjećam zanemarenim od strane Boga još je intenzivnija kada se borim s emocionalnim ranama koje su mi nanijeli ljudi za koje sam mislio da me nikada neće odbaciti. Tijekom tih vremena, postaje previše lako postaviti pitanje je li Božja ljubav prema meni dovoljna ili uopće prisutna.
Ako misliš da te Bog zaboravio, sjeti se Josipove kušnje
Uvijek mi dođe u misli starozavjetni izvještaj o Josipu i njegovoj vjernosti Bogu. Ako je itko imao razloga osjećati se zaboravljenim, pa čak i izdanim od Boga, bio je to on.
Napravimo kratki pregled Josipove priče: njegova su ga braća mrzila jer je bio omiljeni sin njihova oca. Zapravo, Biblija nam govori da mu nisu rekli ni jednu lijepu riječ. Prijetili su mu ubojstvom, a onda su ga ta ista braća prodala u ropstvo. Kasnije je bio zatvoren u tamnici zbog lažnih optužbi unatoč štovanju Božjih propisa. I kada je mislio da će konačno biti izvučen iz zatvora, peharnik ga je zaboravio dvije godine. Izdržao je razdvojenost od oca otprilike 13 godina.
Neka sve to uđe u srce. Kratak, 10-minutni biblijski izvještaj koji čitamo o Josipovoj patnji bio je 13-godišnje testiranje.
Ipak, kada je Josip konačno izbavljen i pozvan pred faraona, on daje Bogu slavu i čast. Dok razmišljam o vlastitoj životnoj boli koja me tjera na koljena pred Bogom, još sam više zbunjen Josipovim odgovorom. Mislim: “Bože, kako te Josip nije mrzio, čak i nakon što si ga izbavio?”
Bog ima moć spriječiti ili ne dopustiti bolne okolnosti
Ako na našu kušnju gledamo na pogrešan način, to nas može voditi dalje putem gorčine, nepovjerenja i ljutnje na Boga.
Ali u tim teškim vremenima Bog usađuje u naša srca dublje razumijevanje Njegove dobrote za koje ne vjerujem da se može otkriti tijekom lakših dana našeg putovanja.
PROČITAJTE: Zašto Bog dopušta da nevini pate?
Sveto pismo nam puta puta govori: “GOSPOD je bio s Josipom” i pokazao mu naklonost. Bog je odbio ostaviti Josipa u njegovoj nevolji, pa je Josip iskusio Božju vjernost kada mu je bila prijeko potrebna. I Josip je naučio vjerovati Bogu koji je dopustio njegove okolnosti, ali ga je kroz njih održao. Iako je peharnik zaboravio Josipa, Bog nije.
No, jesu li sve te godine Josipove patnje bile potrebne? Što je s teškim i bolnim stvarima u našem životu koje Bog dopušta? Jesu li one potrebne? Vidite, čak i ako je jedino dobro što proizlazi iz naše boli to što nas Bog uči da ga bolje upoznamo i vjerujemo Mu, tada je odgovor DA.
Bog je naše konačno dobro. To je istina, čak i u onim vremenima kada sve u meni vrišti da On nije.
Teško je razumjeti smisao patnje dok trpimo bol. I obično ne znamo zašto patnja traje tako dugo. Zašto je Josip morao patiti 13 godina umjesto samo tri? Ne znam, ali znam da je Bog dobri pastir koji će nas voditi kroz kušnju. I nikad nismo zaboravljeni.
Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naše. Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, onda si pustio da odahnemo. (Psalam 66, 11-12)
Molim se da nam Bog svima dozvoli da odahnemo.
