„Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Jeste li se ikada zapitali zašto je Isus na križu to povikao. Što znače te riječi?
Je li Otac ostavio Isusa?
U Mateju 27,45-50 čitamo da je Isus prije nego što je umro zavapio Ocu: „A od šeste ure nasta tama po svoj zemlji — sve do ure devete. A o devetoj uri povika Isus snažnim glasom govoreći: ‘Eli, Eli, lama sabahtani?’, to jest: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’ A neki od onih što stajahu ondje, čuvši to, govorahu: ‘Ovaj zove Iliju.’ I odmah otrča jedan od njih te uze spužvu i natopi je octom, natakne na trsku te mu davaše piti. A ostali govorahu: ‘Pusti da vidimo hoće li ga Ilija doći spasiti.’ A Isus opet povika snažnim glasom i ispusti duh.“
Postoje neke zanimljive indikacije u vezi izjave „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“. Kao prvo, to je jedini put da Isus ne govori Bogu kao svom Ocu. Je li to zato što je nosio grijehe svijeta i postao grijehom za nas (2 Kor 5,21)?
Isus izgovara „Bože“ dva puta, a ponavljanje imena u židovskoj kulturi označava intimnost, stoga neki kažu da je i dalje postojala bliska relacija između Isusa i Boga Oca. Također je interesantna činjenica da u prvom dijelu rečenice Isus koristi hebrejski naziv za Boga (Eli), a zatim aramejski u ostatku rečenice „lama sabahtani“.
‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’ – Ispunjenje Psalma 22
Kad je Isus povikao „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“, to je bilo ispunjenje Psalma 22,1 koji također kaže: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“
Cijeli Psalam 22 je mesijanski koji proriče događaj raspeća, kao i činjenicu da je Isus bio „ruglo ljudi i prezir puka“ (Psalam 22,6), da su mu se podsmjehivali (Psalam 22,7), da ga je zločinačka rulja okružila i da su mu proboli ruke i noge (Psalam 22,16), da su među sobom razdijelili njegovu odjeću (Psalam 22,18) i još mnogo toga što se dogodilo na Kalvariji.
Nema sumnje da je David napisao ovaj psalam o Isusu, Mesiji koji treba doći. Kako je točno znao što će se dogoditi s Kristom nije poznato. Znamo da su Davidovi spisi bili inspirirani, te mu je možda Bog dao otkrivenje o ovom nadolazećem događaju.
VIDI OVO: 7 Isusovih izjava s križa i njihovo zadivljujuće značenje
Bog je svjetlost, a odsustvo Boga je mrak
Isusovo razapinjanje započelo je oko 9:00 ujutro, ali od podneva pa sve do 15:00 popodne mrak je prekrio zemlju. Budući da znamo da je Bog svjetlo i u njemu nema nikakve tame (1 Iv 1,5), činilo se da dolazak tame ukazuje na Božje odsustvo, budući da se odsutnost svjetla može promatrati kao odsutnost Božje prisutnosti.
Čak i u Evanđelju po Ivanu o Isusu piše: „U njoj [Riječi] bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima. I svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze“ (Iv 1,4-5), a Isus kao Bog „bijaše Svjetlo istinsko, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet“ (Iv 1,9).
Tamo gdje ima svjetlosti, tu je Božja prisutnost, ali gdje svjetla nema, prirodno je pretpostaviti da Božje odsustvo proizvodi tamu. Čak će i oni koji već jesu ili će tek odbaciti Isusa kao svog Spasitelja biti izbačeni u krajnju tamu na dan suda (Mt 8,12; 25,30).
Stoga, predstavljaju li tri sata tame tijekom Isusovog raspeća povlačenje Boga Oca? Isus je u to vrijeme nosio grijehe svijeta, a tama simbolizira grijeh (Mt 4,16). Jedan od razloga Isusove agonije vjerojatno je bilo odvajanje od Oca. Po prvi puta u vječnosti Isus je bio odvojen od Oca. Znate kako se osjećate kad ste odvojeni od svojih najmilijih dugo vremena, ali to je ništa u usporedbi s onim što je Isus morao osjećati.
VIDI OVO: Što je Isus mislio kada je rekao: „Svršeno je“?
Odvajanje od Boga
Oni koji su čitav život odbacivali Isusa i umrli u tom stanju, zauvijek će biti odvojeni od Boga, jer nas naši grijesi odvajaju od Boga (Izaija 59,1-2) i ako se ne uzdamo u Krista, ne možemo se pomiriti s Bogom, baš kao što je Pavao napisao: „A sve je od Boga koji nas pomiri sa sobom po Isusu Kristu i dade nam službu pomirbe“ (2 Kor 5,18).
Dakle, razlog mogućeg odvajanja Isusa od Boga Oca jest zbog toga što je Isus nosio grijehe svijeta, a budući da je Bog potpuno svet, na grijeh ne može niti gledati, kao što Habakuk piše: „Prečiste su oči tvoje da bi zloću gledale i ne možeš promatrati pakost“ (Hab 1,13). To daje smisao Isusovom jecaju: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Mt 27,46).
Zaključak
Jeste li još uvijek odvojeni od Boga zbog svojih grijeha? Oni koji se nikada nisu pokajali, što znači da još nisu ostavili svoje grijehe i pouzdali se u Krista, još uvijek su odvojeni od svetoga Boga bez mogućnosti pomirenja nakon smrti (Heb 9,27). Oni trebaju posrednika, a to je naravno Isus. „Jer jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi — čovjek Krist Isus“ (1 Tim 2,5) i „nema ni u kojem drugom spasenja, jer pod nebom nema drugoga imena danog ljudima po kojem nam se valja spasiti“ (Dj 4,12).
Ako se niste pomirili s Bogom po Isusu Kristu, onda ćete se također jednoga dana suočiti s tamom, i to ne samo na tri sata, već za čitavu vječnost. Bog će vas napustiti jer ste vi napustili Njegov jedini način na koji možete biti spašeni (Dj 16,30-31), a to je Isus Krist koji je raspet za vaše grijehe.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Aleksandar J.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
