Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti. (Fil 4,6)
Kad se tjeskobno brinem o tome da starim, borim se protiv nevjere obećanjem: „Do starosti vaše ja ću ostat isti, do vaših sjedina podupirat ću vas. To sam činio; nosit ću vas i dalje, pomagati vas, izbavljati“ (Iz 46,4).
Kad se tjeskobno brinem o tome da ću umrijeti, borim se protiv nevjere obećanjem da „ni jedan od vas ne živi samom sebi i ni jedan ne umire samom sebi, jer kao što, ako živimo, Gospodinu živimo, tako, ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle: i ako živimo i ako umiremo, Gospodinu pripadamo, jer zato Krist umrije i oživje da zagospodari i mrtvima i živima“ (Rim 14,7-9).
VIDI OVO: Što se događa kada se u naše srce uvuče nevjera?
Kad se tjeskobno brinem da bih mogao doživjeti brodolom vjere i otpasti od Boga, borim se protiv nevjere obećanjima: „Siguran sam u ovo isto da će onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa“ (Fil 1,6); „Može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih“ (Heb 7,25).
Borimo se, ne s drugim ljudima, već s vlastitom nevjerom. Ona je korijen tjeskobe koji, s vremenom, postane korijen mnogim drugim grijesima. Dakle, uključimo brisače svoga vjetrobranskog stakla i koristimo tekućinu za pranje te držimo svoje oči uprte u dragocjena i velika Božja obećanja.
Uzmite Bibliju, molite Svetog Duha za pomoć, pohranite obećanja u svoje srce i bijte plemenitu bitku – živjeti po vjeri u buduću milost.
Autor: John Piper; Izvor: Radosnavijest.com
