Vjera se ponekad čini kao borba. Jednog dana smo na putu na kojem nas vodi povjerenje u Boga, a drugi smo dan s druge strane, sumnjamo u Njega.
Visak naših misli i emocija prelagano se njiše od povjerenja do nesigurnosti. No, na sreću, Bog nam pruža sredstva kojima svoju vjeru možemo uravnotežiti.
Razdoblja u kojima se zbog sumnje javlja strah, ljutnja ili stres normalna su za ljudska bića, ali kao kršćani imamo Duha i Njegovu snagu kojom možemo pokoriti takve prirodne osjećaje, i to iz pokornosti prema Gospodinu.
Jedan od najboljih načina da se ovaj proces započne je da se prisjetimo Njegovog karaktera i njegovih obećanja.
Kada nam Sotona podvaljuje razloge za sumnju, Bog želi da zagrabimo u vrelo biblijske istine jer će nas to primaknuti povjerenju u Boga.
U Drugoj Knjizi Ljetopisa kralj Jošafat je saznao da dolazi napad. Unatoč prvotnoj reakciji straha, demonstrirao je svoje potpuno povjerenje u Boga. Sazvao je židovski narod skupa i ponudio nevjerojatnu molitvu koja se usmjerava na Boga.
Počeo je tako što je hvalio Boga kao svemogućeg vladara svih naroda (Druga Knjiga Ljetopisa 20, 6).
Prisjetio se kako se u Bog u prošlosti borio na strani Izraela (Druga Knjiga Ljetopisa 20, 7-9).
Tada je, na temelju Božjeg karaktera i prijašnjih obećanja i božje providnosti zatražio zaštitu u trenutnoj situaciji (Druga Knjiga Ljetopisa 20, 10-12).
Jošafat se nije usmjerio na vojsku koja je dolazila, nego na Boga.
Ovo je sjajan primjer kojeg možemo slijediti kada se god osjećamo kao da nam posustaje vjera.
Što više razmišljamo o poteškoćama koje su pred nama, one će se činiti veće nego što jesu. No ako svoju pažnju okrenemo svemogućem Bogu, on je biti pod povećalom a naša će vjera rasti.
Autor: Charles Staney; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Intouch.org
