Od našeg Gospodina učimo da bolest ima svoju granicu – ima svoje ”dovde”, svoju granicu preko koje ne može prijeći.
Lazar je prolazio kroz smrt, ali ona nije bila njegov kraj. U svim bolestima govori Gospodin: ”Dovde možete, ali dalje ne”. Konačna svrha nije naše uništenje nego pouka Božjem narodu. Božja mudrost stavlja svoj termometar na vrata ognjene peći i regulira temperaturu.
Širina granice nas ohrabruje. Bog je svojom providnošću ograničio vrijeme, način, silu, trajanje i osjećanje svakog našeg oboljenja, svaka bol je predviđena i svaka noć bez sna, svaki povrat bolova određen.
Svaka klonulost duha unaprijed poznata i svaki ishod u posvećenje odlučen u vječnosti. Ni velike ni najmanje stvari ne izmiču pažnji Onoga koji broji vlasi na našoj glavi.
VIDI OVO: Zašto Bog dopušta da netko bude bolestan?
Granica je mudro prilagođena našoj snazi, njen kraj je osnovan i milošću odmjeren. Napasti ne dolaze slučajno — snaga udarca štapom je točno odmjerena. Onaj koji ne pravi greške kada širi oblake i mjeri nebeske daljine, On ne griješi ni kad bira sredstva koja su potrebna da izliječi naše duše. Ne možemo trpjeti previše i olakšanje nam neće stići prekasno.
Granica je postavljena iz ljubavi. Nož nebeskog Liječnika nikada ne zareže dublje nego je potrebno. ”Jer On niti ponižava, niti voljno žalosti sinove čovječje”. Majčino srce vapi: ”Poštedi moje dijete”, ali ni jedna majka nije toliko osjećajna i samilosna kao naš milosrdni Bog.
Kada pomislimo koliko smo tvrdoglavi čudimo se što nas ne kažnjava i strože. Uistinu je utješna misao da Onaj koji je ograničio naš život, postavio je i granice našim patnjama.
Autor: Charles Spurgeon
