Svijet je pun ljudi slomljenih srca, slomljenih duhova i slomljenih odnosa. Bol nakon prekida veze uključuje vrlo stvaran osjećaj osobnog gubitka, nešto poput žalovanja za umrlom osobom.
Ponekad je bol toliko jaka da ljude sprječava da normalno funkcioniraju, a u iznimnim slučajevima, može dovesti do nervnog sloma, ili čak želje za počinjenjem samoubojstva.
Najčešći lijek za bol slomljenog srca je vrijeme
Svijet predlaže razne načine kako ublažiti bol: uzimanje antidepresiva, pisanje pisma ispunjenog ljutnjom i plakanjem, odlazak u shopping, radikalna promjena izgleda, itd. Neki zagovaraju moć pozitivnog razmišljanja. Najčešći “lijek” je vrijeme.
Iako s vremenom, intenzitet slomljenog srca može slabjeti, jedino Božje dijete može doživjeti potpuni oporavak jer samo kršćanin ima pristup snazi Božjeg Duha, Onoga koji “iscjeljuje one slomljena srca i povija rane njihove” (Psalam 147,3).
Isus razumije bol od odbačenosti. “K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.” (Ivan 1,11). Isusa je izdao jedan od Njegovih bliskih prijatelja (Ivan 6,71; Psalam 41,9). Kad se suočimo s boli nakon prekida veze, svoje breme moramo prebaciti na Gospodina (1. Petrova 5,7). On plače s onima koji plaču (Ivan 11,35), i On može “suosjećati s našim slabostima” (Hebrejima 4,15).
Prekid veze može uzrokovati negativne emocije
Prekid veze može prouzročiti mnoge negativne emocije. Kršćani razumiju da je uzaludno dozvoliti da ih vode emocije. Isus Krist nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom te nas učinio prihvaćenima u Njemu (Efežanima 1,3; 6). To prihvaćanje nadilazi svaki mogući osjećaj odbačenosti, zato što se ne temelji na “Nadam se”, već na “Znam da je tako”. Znamo da nas je Bog prihvatio jer nam tako Božja riječ kaže, a kada ovu istinu prisvojimo u vjeri, to mijenja naša srca i živote.
Svatko bar jednom doživi povredu od prekida odnosa. Primorani smo biti povrijeđeni i razočarani, jer živimo u palom grešnom svijetu. Ono što odlučimo učiniti s tom boli i razočarenjem, može nas ojačati u našem hodu s Gospodinom. Bog je obećao da će kroz razočarenja u životu prolaziti s nama (Hebrejima 13,5), i želi da znamo da možemo biti sigurni u Njegovu providnost. Kad se odmaramo u Njemu, imamo Njegovu milost i utjehu.
VIDI OVO: Najbolji lijek za žalosno srce i nemirnu savjest
Svako nanovo rođeno Božje dijete ima blagoslove u Kristu, ali moramo se odlučiti na to da ćemo ih koristiti. Život u stalnoj tami i utučenosti radi prekida veze je isto kao da u banci imamo milijun dolara, a živimo kao siromah, zato što nikad iz toga ne istupimo. Također je istina da ne možemo koristiti ono što ne znamo. Stoga, svaki vjernik treba nastojati “rasti u milosti i u poznavanju našeg Gospodina” (2. Petrova 3,18), te se “preobražavati obnavljanjem svoga uma” (Rimljanima 12,2). Sa životom se moramo suočiti naoružani stvarnim razumijevanjem onoga što znači hodati po vjeri.
Kao vjernike, ne određuju nas neuspjesi iz prošlosti, razočaranja ili odbačenosti od strane drugih. Određuje nas naš odnos s Bogom. Mi smo Njegova djeca, nanovo rođeni u novosti života, obdareni svakim duhovnim blagoslovom i prihvaćeni u Kristu Isusu. Imamo vjeru koja pobjeđuje svijet (1. Ivanova 5,4).
Za svakog od nas, Bog je pripremio jedinstvene prilike u prolaženju kroz “sve stvari” ovoga života. Ili možemo hodati u svojoj vlastitoj snazi, i kao što apostol Pavao kaže po našem “tijelu”, ili možemo hodati u snazi Duha Svetoga. Na nama je odluka. Bog nam je osigurao bojnu opremu, ali o nama ovisi hoćemo li je koristiti (Efežanima 6,11-18).
Kako izgleda proces iscjeljenja od boli slomljenog srca?
U ovom životu možemo patiti od razočarenja, ali mi smo djeca Kralja, a odbačenost koju prolazimo je trenutna izbočina na putu do slave. Mi možemo, ili dozvoliti da nas ta izbočina koči, ili možemo zatražiti baštinu djeteta Božjeg i krenuti naprijed u Njegovoj milosti. Poput Pavla, možemo “zaboravljati ono što je iza nas, a sezati za onime što je pred nama” (Filipljanima 3,13).
U procesu iscjeljenja važno je oprostiti drugima. Nositi gorčinu ili njegovati neraspoloženje samo truje naš vlastiti duh. Da, stvarno nam može biti učinjena nepravda, i da, bol je stvarna, ali u opraštanju se nalazi sloboda. Oprost je dar koji možemo davati, jer je Gospodin Isus Krist dao nama (Efežanima 4,32).
Kako je utješno znati da je Bog rekao: “Nikada te neću napustiti niti te ostaviti” (Hebrejima 13,5). Bog je uvijek blizu da bi tješio vjernika. “Blagoslovljen neka je Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji da i mi one koji su u svakoj nevolji možemo tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.” (2. Korinćanima 1,3-4). Bog, koji ne može lagati, obećao je da će prolaziti s nama kroz naše kušnje: “Kada kroz vode prolaziš, ja ću biti s tobom, i kroz rijeke, one te neće preplaviti: kada kroz oganj hodaš, nećeš izgorjeti, niti će plamen na tebi planuti.” (Izaija 43,2).
VIDI OVO: Sve vaše suze Bog je spremio u bocu, svaku bol osjetio u svom srcu
Bog može iscijeliti naše slomljeno srce
“Prebaci svoje breme na Gospodina i on će te održati: neće on nikada dopustiti da posrne pravednik.” (Psalam 55,22). U stvarnosti, osjećaji dolaze od misli, dakle, da bismo promijenili kako se osjećamo, moramo promijeniti način na koji razmišljamo. I to je ono što Bog od nas želi da učinimo. U Filipljanima 2,5, kršćanima je rečeno: “Neka u vama bude isto mišljenje koje bijaše i u Kristu Isusu”. U Filipljanima 4,8, kršćanima je rečeno da misle na ono što je istinito, časno, pravedno, čisto, ljubazno, na dobru glasu, vrlina ili pohvala. Kološanima 3,2 kaže: “Za onim što je gore težite, ne za ovime na zemlji”. Kad ovo činimo, naši osjećaji odbačenosti nestaju.
Prevladati povredu od prekida odnosa zahtijeva dan po dan, moliti za Božje vodstvo, čitati i razmišljati o onome što nam Bog govori kroz svoju Riječ. Iscjeljenje nikada ne može doći od naših vlastitih napora; ono dolazi samo od Gospodina. Pomoći će nam ako skinemo naše oči sa nas samih i usmjerimo ih na Boga. On nas može ponovno obnoviti i ispuniti. On može uzeti našu slomljenost i od nas učiniti ono što On želi da budemo. Prekid odnosa je bolno iskustvo, ali Gospodin je milostiv. On može našim životima dati smisao, svrhu i radost. Isus je rekao: “onoga tko k meni dolazi, nipošto neću izbaciti van” (Ivan 6,37). Odnos našeg Gospodina s Njegovom djecom je odnos koji nikada neće biti slomljen.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Vesna L.
