Posao moga muža je takav da ga ponekad odvede na putovanja koja traju po nekoliko dana ili čak tjedana. Svaki put kad ode, bojim se da se nikad više neće vratiti. Ukrcava se na let i zamišljam da se zrakoplov zapali. Iznajmi auto i molim se da ne doživi prometnu nesreću. Istina je da se sve to može dogoditi (u redu, zrakoplov se vjerojatno neće zapaliti, ali znate što želim reći). Poznajem žene koje su izgubile muževe u prometnim nesrećama; događa se da ljudi rutinski izađu kroz vrata i nikada se više ne vrate; ali ne mogu živjeti neprestano brinući se za budućnost koja se ne događa.
Nisam sigurna da postoji veći strah za žene od straha od onoga što dolazi (ili što neće doći). Vi i ja se trebamo moliti za našeg muža, djecu, školu i hoćemo li nastaviti karijeru, ali ne dolazimo često Bogu u miru. Umjesto toga, dolazimo brinući se i iščekujući svoju sudbinu. Možda mislimo: Dobrota će ju pratiti sve dane njezina života, ili njezina život, ili možda njezina život, ali sigurno ne moga života. Teško je nemati kontrolu, a jedna stvar koju nikada ne možemo utvrditi jest ono što je pred nama. Srećom, Božja Riječ je puna slatkih obećanja koja razbijaju sva naša strašna razmišljanja.
Zamislite da imate devedeset godina. Najvjerojatnije ste slabi, imate sijedu kosu, možda hodate sa štapom, možda provodite mnogo vremena u invalidskim kolicima jer su vaše noge, koje su nekada bile sposobne i jake, prestale funkcionirati. Sada zamislite da vam netko priđe i kaže: „Hej, Sara, znaš ono dijete kojeg si oduvijek željela? Sad je vrijeme. Napokon ćeš imati dijete.“ Pogledali biste tu osobu u totalnoj nevjerici. Možda bi se čak i nasmijali. Sve ove godine čekanja i čežnje, a onda, kada je svaka nada nestala, dolazi obećanje o sinu.
Govorim o Božjem obećanju Abrahamu i Sari da će im dati Izaka. Na stranicama Postanka čitamo kako je Bog obećao Abrahamu nasljedstvo naroda kroz rođenje jednog sina (Postanak 17,16). Abraham i Sara su se nasmijali i posumnjali kad su čuli Božju izjavu (Postanak 17,17; 18,12). Zamišljam kako je Sara sigurno željela djecu prije Božjeg obećanja. Postoji niz bojazni povezanih s mogućnošću da ne bi mogla zatrudnjeti, a zbog sumnje i smijeha pretpostavljam da je u dobi od devedeset godina odustala od te mogućnosti. Možete li zamisliti da žena zatrudni u devedesetoj godini?
Nakon što se prkosno nasmijala i posumnjala da će zatrudnjeti, Bog je retoričkim pitanjem izazvao Saru da mu vjeruje: „Zar je GOSPODU išta preteško? U određeno vrijeme vratit ću se k tebi, dogodine u ovo doba, i Sara će imati sina“ (Postanak 18,14). Bog je ispunio svoje obećanje i Sara je čudom zatrudnjela. No, kad je zatrudnjela, devet mjeseci je čekala da vidi kako će joj krhko, slabo tijelo reagirati. Hoće li moći iznijeti bebu do termina? Bi li je Bog putem pobačaja podučio da se pouzda u Njega? Ne znam za vas, ali to su misli s kojima bih se borila nakon što bih ostala trudna u devedesetima. Borila bih se sa strahom od nepoznatog. Željela bih imati potpunu kontrolu nad situacijom. Možda bih se borila s time da se neki od tih strahova ne ostvare. Doživjela sam četiri pobačaja i morala sam se kroz svaku trudnoću boriti sa strahom da ću izgubiti dijete.
Možda mislite: Da, ali sve je ispalo upravo onako kako su se ovi biblijski likovi nadali. Da i ne. Sara bi voljela da je imala dijete u mlađoj dobi (pretpostavljam). Umrla je u dobi od 127 godina, ostavivši Abrahama tugujućim udovcem, bez prilike da vidi kako se njezin sin Izak oženio (Postanak 23,1; 24). I kao što znamo, život je i dalje bio težak njezinim potomcima. Je li ispalo onako kako je Gospodin planirao? Apsolutno! Nije li nas Bog na kraju otkupio? Da. Ali ne možete vidjeti budućnost u vlastitom životu kao što vidite u Božjoj Riječi. Nemamo cijelu sliku, zar ne? Zato moramo vjerovati Gospodinu jer samo On zna. No, postoji jedna stvar koja je sigurna za sve dane vašeg života: Božja vjernost.
Te riječi – Bog je bio vjeran i bit će opet – pojavljuju se u tekstu pjesme „On je uvijek vjeran“ Sare Groves. Pjesma govori o Božjoj vjernosti kroz svako jutro i svako doba. Ona pjeva: „U svako doba gledam ga oduševljeno; divim se tajnama njegovih savršenih putova.“
Svaka stranica u Božjoj Riječi viče o Božjoj vjernosti. Svaka priča vodi do Isusa i otkupljenja svijeta. A ako pogledamo, sada možemo vidjeti Božju vjernost za nas.
U Ponovljenom zakonu 32,4, Mojsije govori o Bogu kao „Stijeni“ čija su djela „savršena“ i putovi „ispravni“. On je „Bog istine i bez opakosti, pravedan i pravičan je on.“ A u 1. Solunjanima 5,24 čitamo o Pavlovom pouzdanju u Božju vjernost: „Vjeran je Onaj koji vas poziva — on će to i učiniti.“ I drugdje Pavao piše da će Bog dovršiti dobro djelo koje je započeo u nama (Filipljanima 1,6). Psalam 89, iako tužaljka, ipak pjeva o Božjoj vjernosti: „O milosrđu GOSPODNJEMU pjevat ću dovijeka, od koljena do koljena svojim ću ustima objavljivati vjernost tvoju!… GOSPODE, Bože Nad Vojskama, tko je silan kao ti, Gospode? I vjernost te tvoja okružuje“ (stih 1. 8).
Vi i ja se moramo boriti da se sjetimo vjernosti našeg Oca kad se suočavamo s velikim strahovima u vezi budućnosti. Zapitajte se, kako je Bog bio vjeran? Ove godine možete računati s time da će Gospodin ponovno biti vjeran. To ne znači da će sve izaći točno onako kako želite. To ne znači da će svaka molitva biti odgovorena kako želite. Ali to znači da u Božjoj dobroti i suverenosti sve zajedno djeluje na dobro (Rimljanima 8,28). Možda nećemo vidjeti dokaze Božje vjerne ruke do kraja naših dana, ali znamo da su tamo.
Autorica: Trillia Newbell; Prijevod: Vesna L.; Izvor: TrilliaNewbell.com
