Bojim se tog dana jer dolazi brže i ranije nego što bih željela. Tako da prihvaćam umor. Prihvaćam pospanost. Prihvaćam iscrpljenost…
Nije tajna da je majčinstvo teško, pogotovo za one majke koje uz odgajanje svoje djece moraju biti na poslu od devet do pet.
Kada su djeca mlada ona zahtijevaju cjelodnevnu brigu koja majke ostavlja iscrpljenima.
No, Amy Weatherly, mama blogerica, je u nedavnoj objavi na Facebooku podijelila svoje viđenje majčinstva:
„Bojim se dana…
Moj suprug uđe u kuću i ja sam gotova. Nula. Gotovo. Kraj. Preuzmi štafetu jer ja ne mogu više trčati. Napravila sam jednom djetetu piletinu, a drugom makarone i sir u obliku zečića kao i domaću kašu od jabuke. Izrezala sam grožđe i ogulila naranče i maknula koricu s kruha. Čistila sam proliveno mlijeko i brisala djecu nakon toaleta. Morala sam stati sa strane ceste jer netko nije mogao izdržati još ni jednu sekundu da ne ode na toalet. Odgovorila sam na pitanje ‘zašto’ najmanje 1000 puta i još nije kraj. I nitko mi nije platio ni dolara. Za bilo što od toga.
Pobrinula sam se za svaku potrebu, veliku i malu, za troje drugih ljudi, ne uključujući sebe. Svaku, i najmanju, potrebu.
Raznosila sam ruksake za predškolu. Čistila sam zakorjele tanjure. Kupila sam tone papira s poda jer određeni ljudi u ovoj kući jednostavno vole razbacivati toaletni papir po cijelom podu. Tema ‘Psića u ophodnji’ mi je urezana u glavu od trena kada sam se probudila.
Sve sam to učinila jer me oni trebaju. Oni me trebaju za gotovo sve: za zaustavljanje svađa, za ulijevanje mlijeka, za pronalazak nestale tenisice.
VIDI OVO: 12 ključnih stvari za odgoj djece na kršćanski način
Da, to me iscrpljuje na redovnoj bazi, ali me iscrpljuje na tako dobar način. Kao kada trkač bude iscrpljen nakon što je uspješno završio maraton. Plašim se dana kada neću biti iscrpljena. Plašim se dana kada me više neće ovako trebati.
Bojim se dana kada me neće trebati da ih držim za ruku kada hodamo parkiralištem. Bojim se dana kada se neće okrenuti i reći da i oni mene vole prije nego odu u školu. Plašim se dana kada neće plesati sa mnom usred dnevnog boravka.
Bojim se dana kada nikada neće biti kod kuće jer će moći sami voziti. Bojim se dana kada će zadaća ispunjavati njihove dane. Plašim se dana kada će slati poruke svojim prijateljima prije spavanja umjesto da čitaju priče. Bojim se dana kada će se njihove slomljene bojice pretvoriti u slomljena srca.
Bojim se dana kada neće doći do mene usred noći zbog čudovišta ispod kreveta ili loših snova. Bojim se dana kada neću morati brisati prljave otiske prstiju s vrata. Plašim se dana kada će sjesti u svoj auto i otići na fakultet udaljen kilometrima od nas.
VIDI OVO: Odgojite zahvalno i skromno dijete: Bog treba biti na prvom mjestu!
Bojim se dana kada će njihovo slatko „mamice“ prerasti u duboko „mama“. I najviše, plašim se dana kada će se njihove malene ručice pretvoriti u velike ruke i iskliznuti iz mojih.
Bojim se tog dana jer dolazi brže i ranije nego što bih željela.
Tako da prihvaćam umor. Prihvaćam pospanost. Prihvaćam iscrpljenost. Prihvaćam upadanje u kupaonu kada se tuširam i prigovaranja kada samo želim sjesti na dvije sekunde. Prihvaćam prazne kartone mlijeka i prazne rezervoare goriva. Prihvaćam sve to svim svojim srcem i s velikim osmijehom na licu jer ću jednog dana, uskoro, imati samo prazan dom.“
