Psovka, a nerijetko i bogopsovka (psovanje Boga) je toliko prisutna na ovim prostorima: Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini … da je mnogi smatraju dijelom identiteta, tradicije i kulture naroda koji žive na ovim prostorima.
Ono što je donedavno bilo društveno neprihvatljivo, danas je sasvim normalno da psovka ulazi u kulturni, medijski i ostali javni prostor.
Mnogi, koji odlaze u crkvu i za sebe tvrde da su kršćani, pravdaju se da iako psuju, ipak se trude da ne psuju Boga. Svaka je psovka ozbiljan i težak grijeh a posebno psovanje Boga odnosno svega što upućuje na Njega.
Je li bogopsovka samo izravno psovanje Boga ili je puno više od toga?
Božja riječ nas upozorava:
“Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.” (Marko 7, 20-23)
Poslušajte poruku o psovci koja je više od izravnog spominjanja Boga.
Kao što Duh Sveti govori preko pravednika, tako i zloduh govori preko psovača. Pogledajmo tko sve u nas psuje!? I staro i mlado, i djeca i starci. Psuju već i djeca u osnovnoj školi. To je tragedija našeg vremena. Naše su riječi toliko važne – jer je snaga u našem jeziku i riječima koje izgovaramo. Zato Biblija kaže: “Smrt i život u vlasti su tvoga jezika.” To znači da svojim jezikom možemo sebi sijati život ili smrt. Većina svojim nesmotrenim jezikom, psovkama i ružnim riječima sije sebi smrt. Isus kaže da će čovjek odgovarati pred Bogom za svaku nepotrebnu riječ.
Tvoje će te riječ osuditi, i tvoje će te riječi spasiti
Zato pazi što govoriš! U Evanđelju piše da će nas Bog sačuvati od zla u svom Imenu. Božje je Ime uzvišeno i sveto! Zato u “Oče naš”-u molimo: “Oče, sveti se Ime tvoje” – tj. Tvoje Ime neka među nama bude sveto, neka ljudi poštuju i blagoslivljaju Tvoje Ime.
PROČITAJTE: Je li “bokte” psovka?
A za Isusovo Ime piše da je to JEDINO IME na svijetu dano ljudima po kojem se možemo spasiti. Ako je to istina i ako je to jedino Ime po kojem se spašavamo, kako je onda tragično i pogibeljno ako psujemo i pogrđujemo sveto Ime Isusovo. To je jednako propast. Time otvaramo sebi put za pakao: Ime Isusovo nam donosi spas, a mi psujemo i pogrđujemo to sveto Ime. To je katastrofa!
To je slično ovom primjeru: Neki je slikar prikazao čovjeka psovača na ovaj način: naslikao je čovjeka divovskog rasta, veoma lijepog izgleda kako na svom dlanu drži malog patuljka. No, taj je patuljak bio nešto ljut i srdit. Jednom je pesnicom prijetio gorostasu, a s drugom rukom mu je zabadao mač u dlan u kojem je stajao. Ruka je bila ispružena nad dubokim ponorom. I bilo je dovoljno da se okrene i da patuljak završi u ponoru. Što nam govori ova slika? Mi često kažemo da smo SVI U BOŽJOJ RUCI.
Ništa sami ne možemo učiniti, niti odlučiti o svojoj sudbini. Kakve li neopisive nesreće podići svoju ruku protiv onoga u čijoj smo vlasti, protiv onoga koji nas drži na svome dlanu, i zabadati mač svoga gnjeva i svoje srdžbe u Njegov dlan na kojem počiva i nebo i zemlja i sva stvorenja. To je zajamčena propast!
