Priča o proroku Joni, progutanom od velike ribe, nosi dublju poruku od pukog povijesnog prikaza – ona predočava najveće evanđeoske istine, među kojima je sama žrtva i pobjeda Isusa Krista.
U Knjizi o Joni otkriva se bogata simbolika i predodžba Kristovog života, smrti, te uskrsnuća, donoseći nam razumijevanje Božje milosti i poziva na pokajanje koji je prisutan u svakom vremenu i za svakog čovjeka.
Božji poziv Joni: Misija slična Kristovoj
Bog upućuje Jonu da ide u Ninivu i poziva ih na pokajanje zbog njihovih grijeha. Slično tome, Isus je došao da cijelom svijetu objavi poziv na pokajanje: “Pokajte se, jer se približilo kraljevstvo Božje.”
Niniva, glavni grad asirskog carstva, bila je poznata po neprijateljstvu prema Izraelu. Jona je iz razumljivih razloga bio sklon bježati, osjećajući gorčinu i strah.
Božji poziv njemu kao i misija Isusa predočava tu teškoću ljubavi prema neprijatelju – izazov kojem se Jona opirao, ali koji je Isus hrabro prihvatio.
Paralela oluje i dubokog sna
Priča nam govori kako je Jona, bježeći od Božjeg poziva, usred oluje zaspao u podnožju broda. Slično tome, Isus je bio zatečen kako spava usred oluje, ali za razliku od Jone, On nije bježao, već je prihvaćao svoj poziv.
Kada oluja prijeti njihovim životima, mornari bude Jonu, a učenici Isusa. U oba slučaja prisutna je nadnaravna sila koja smiruje oluju, ukazujući na Božje prisustvo i snagu.
Samožrtvovanje: Jona i Isus kao žrtve za spas drugih
U trenutku opasnosti, Jona prepoznaje da je oluja kazna za njegovo odbijanje Božje volje te traži od mornara da ga bace u more kako bi ih spasio. Na sličan način, Isus je postao žrtva za sve ljude, primajući Božji gnjev zbog grijeha svijeta na sebe.
Dok je Jona bio spreman umrijeti za svoje brodare, Krist je umro za sve ljude, čineći Joninu priču proročanskom slikom Mesije koji će donijeti vječni spas.
Simbolika silaska i uskrsnuća
Jona ide sve dublje, silazi u podnožje broda, u more, te na kraju u utrobu velike ribe. Ta putanja simbolizira udaljavanje od Boga, ali također predstavlja prvu sjenu onoga što će Krist doživjeti. Isus je, pak, silazio u dubinu i to u svrhu ispunjenja Božje volje: iz neba na zemlju, iz Jeruzalema u grob i iz groba u srca onih koji vjeruju.
Tri dana Jona boravi u trbuhu ribe, kao što je Krist tri dana proveo u grobu, prije nego što je uskrsnuo, donoseći pobjedu nad grijehom i smrću.
Pokajanje Ninivljana i Božja milost
Nakon što ga je riba izbavila, Jona odlazi u Ninivu i propovijeda da će za četrdeset dana biti uništeni, pozivajući ih na pokajanje. Četrdeset dana ima simboliku i u životu Izraela, ali i u Isusovom post-resurekcionom propovijedanju. Ninivljani se pokaju, a Bog ih milosrdno spašava. Isus je, također, naviještao pokajanje i za one koje su religiozni vođe prezreli, otvarajući vrata spasenja cijelom čovječanstvu.
“Evo ovdje je netko veći od Jone”
U Matejevu evanđelju Isus govori da “ništa osim znaka proroka Jone neće biti dano.” U tom odgovoru leži najdublja paralela – Jona, koji je prošao kroz smrt i povratak, predočuje proročki znak o Kristovoj smrti i uskrsnuću.
Isus, međutim, ide dalje od Jone, ne propovijedajući s gorčinom, već s ljubavlju i poniznošću. Jona bježi i opire se milosti, dok Krist sa radošću prihvaća križ za dobrobit svakoga.
Kristova ljubav za sve narode
Kroz Joninu priču otkrivamo dublju perspektivu Božje ljubavi koja prelazi granice nacionalnosti, neprijateljstva i povijesti. U Joni vidimo zrcalo ljudske slabosti i otpora, dok u Isusu vidimo savršeno ispunjenje Božje ljubavi i poslanja. Krist je veći od Jone jer ne samo da propovijeda milost nego je i sâm milost. Njegova žrtva donosi mir svim narodima, a Njegovo uskrsnuće pruža nadu svakom srcu.
Kao što je Bog postavio pitanje Joni: „Je li pravo da se ljutiš?“ tako i nama postavlja pitanje – možemo li prihvatiti da je Božja ljubav dovoljno velika da obuhvati sve ljude?
