Vjeruješ da Bog zna kroz što prolaziš, no ne vidiš nikakvu promjenu? Možda si ti trenutno u životnoj fazi poput Joba?
Job je u očima Božjim bio savršen čovjek, a ipak je iskusio razdoblje vremena kad se želio predati.
Njegova agonija došla je od strašne dileme; u svom srcu bio je uvjeren da Bog zna gdje je i kroz što prolazi, ali nije mogao ući u nazočnost Božju.
Jadikovao je: “Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga. Ištem na sjeveru, al’ ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem” (Job 23,8-9)
VIDI OVO: BOG VAS RAZUMIJE: 5 stvari koje vam mogu pomoći kada ste suočeni s teškim problemima
Sam je sebi govorio: “Znam da je Bog tu negdje i da me promatra u svim mojim nevoljama. Zna kako sam, ali iako činim sve da ga pronađem, sakriva se od mene. Vjerujem da je Bog stvaran, da je tu, ali ne mogu ga vidjeti.” U potpunom očaju jeca: “… jače strah me hvata. U komade Bog mi je srce smrvio …” (Job 23,15-16).
Sve te strašne i uznemirujuće misli o Bogu bile su rezultat Jobova razmišljanja da nebo ništa ne čini. Nije mislio da ga je Bog ostavio, ali nije uklonio ni mrak (vidi Job 23,17).
Njegova krajnja misao bila je: Ili me odreži, ili ispravi stvari; samo nemoj više šutjeti. Ako me i odrežeš, bar ću znati da si tu.
Autor: David Wilkerson