Kada ležiš noću u krevetu, razmisli o svom srcu. Jesi li zaista ponizan ili vjeruješ svom srcu i svojim sposobnostima? Ako misliš da si “sve to”, tvoje riječi i djela će to pokazati – usmjerit ćeš pozornost na sebe, a ne na Boga.
Prava poniznost dolazi iz shvaćanja da ništa ne možemo sami, već da ovisimo o Bogu.
Kad smo zaista “utemeljeni” u Bogu?
- Petar nije bio utemeljen kad je obećavao umrijeti za Isusa, hodao po vodi ili čak kad je odsjekao uho vojniku. Njegova preobrazba dogodila se kad je priznao: “Ja nisam dostojan, vraćam se ribarenju.” Tek tada Isus ga poziva da “pase Njegove ovce”.
- Pavao je bio poznat po progonu kršćana, vjerujući da služi Bogu. No, njegova prekretnica dogodila se kad je shvatio: “Progonim Isusa, a mislim da činim dobro.”
- Abraham, otac vjere, nije bio utemeljen kad je slijepo vjerovao. Njegov trenutak poniznosti došao je nakon što je pokušao ostvariti Božja obećanja vlastitim snagama – imao dijete s Hagarom i dvaput “pustio” Saru da je drugi uzmu. Tek kad je priznao svoje slabosti, Bog ga je oblikovao.
- David je bio “čovjek po Božjem srcu”, ali njegovo utemeljenje dogodilo se kroz priznanje svojih grijeha – od preljuba do ubojstva. U Psalmu 51:5 priznaje: “Oblikovan sam u bezakonju.”
Prepoznavanje naše potrebe za Bogom
Svi veliki ljudi iz Biblije doživjeli su preobrazbu kad su priznali svoju nemoć i zloću. Bog dopušta padove, grijehe i slabosti kako bismo shvatili da smo potpuno ovisni o Njemu. Tek kad prihvatimo da sami ne možemo činiti dobro, dolazimo do istinske poniznosti i otvaramo srce za Božju milost.
Primjeri poniznosti i oholosti
- Oni koji su mislili da su “dobri” – poput bogatog mladića, farizeja i učitelja zakona – ostali su daleko od Isusa. Njihova pravednost vlastitim djelima udaljila ih je od Božje milosti.
- S druge strane, grešnici poput žene uhvaćene u preljubu, Davida i Mojsija, približili su se Bogu kad su priznali svoju grešnost i potrebu za Njegovim oprostom.
Poniznost je ključ odnosa s Bogom
Bog nas poziva da priznamo svoju slabost. Nije na nama da budemo dobri sami od sebe, već da prepoznamo svoju zloću i potrebu za Njegovom dobrotom. Tek tada istinski rastemo u vjeri i ljubavi prema Njemu. Poniznost je ključ odnosa s Bogom.
