Dobro, Bože, evo dat ću ti priliku da se dokažeš.
Bob je kleknuo pokraj svoga kreveta. Bilo mu je sedam godina i silno je htio vjerovati u Boga. Stoga je svoju razbarušenu crvenokosu glavu pognuo nad sklopljene ruke i nastavio:
”Zaista želim vjerovati u tebe, Bože. Pa, kad se ujutro probudim, ako ispod kreveta nađem milijun dolara, znat ću da si stvaran. I nikad više neću posumnjati u tebe.”
Nije dobio taj milijun dolara.
Možda zato jer je novac želio više nego Boga. Ili, možda novac sljedećeg jutra nije bio tamo jer milijun dolara (očekivao ga je u apoenima od jednog dolara) nije mogao stati ispod kreveta gdje su se, zauzimajući previše mjesta, već nalazili kutija s igrom za monopol, olovni vojnici, gramofon, prljava odjeća i prašnjavi zečići.
Mada, po svoj prilici, razlog zbog kojega nije dobio novac ima više veze s krivom predodžbom o Bogu. Bob je Boga zamišljao sličnim automatu za ispunjavanje želja: uložiš molitvu, pritisneš pravo dugme i – želja ti je ispunjena. Predstavljao si je Boga kao Djeda Mraza koji čeka na nekom neucrtanom prostoru u svemiru kako bi ispunio njegovu listu želja. Ako bude dovoljno snažno molio, i jednako toliko vjerovao, Bog će odozgo baciti sve što poželi sedmogodišnje srce dječaka.
Ovo je razumljivo kad se radi o djetetu. Nažalost, mnogi ljudi svoje predodžbe o Bogu kao automatu za ispunjavanje želja prenose i u svoju zrelu dob. U svom shvaćanju Boga nikad ne odmaknu dalje od mita o Djedu Mrazu.
Bog voli odgovarati na molitve. U Svojoj Riječi kaže: ”Zazovi me, i odazvat ću ti se.” (Jeremija 33,3) Štoviše, obećava: ”Prije nego me zazovu, ja ću im se odazvati; još će govoriti, a ja ću ih već uslišiti.” (Izaija 65,24)
No, molitva nije novčić koji ubaciš u aparat, a vjera nije dugme koje pritišćeš. Bog se ne pokorava našim hirovima i željama. Bez obzira koliko je usrdno sedmogodišnji Bog molio za taj milijun dolara, bez obzira na to koliko je žarko vjerovao, naredno ga jutro nije našao pod krevetom. Ne stoga što ga Bog ne voli. Ne zato što Bog ne odgovara na molitve. Čak ni zato što pod krevetom nije bilo mjesta. Taj milijun dolara nikad nije došao jer Bob nije doista molio – već je zahtijevao ispunjenje želje.
Nasuprot mitu o Djedu Mrazu, Bog nije nekakav nebeski automat za ispunjavanje želja što dijeli darove i pruža usluge. On je daleko iznad naših uskogrudnih prohtjeva. On je Svemogući Bog, utjelovljenje Ljubavi. Čezne za tim da mu Njegova djeca uzvrate ljubav kojom ih je obasuo. Želi da volimo Njega, ne stvari. Da tražimo Njega, ne odgovor na pohlepne molitve. Želi da mu budemo poslušni, ne zato što bi nam to moglo donijeti milijun dolara, nego zato jer ga volimo i jer mu želimo udovoljiti.
A onda, paradoksalno, kad napredujemo u spoznaji koja prevazilazi predodžbu o Bogu kao aparatu za ispunjavanje želja, Njegova Riječ nam obećava da možemo imati: ”… sinovsko pouzdanje u Boga. I što god ga zamolimo, primamo od njega, jer vršimo njegove zapovijedi i činimo što je njemu ugodno.” (1 Ivanova 3, 21-22)
Autori: Josh McDowell i Bob Hostetler; prema poglavlju iz knjige ”Ne služi ti glava za ukras”
