Molite se, postite i djelujete u vezi nečega … Kako možete reći ”Bog je vjeran” i to iskusiti ako patnja ne prestaje?
Za mene je ovo bila teška godina. Moja supruga Quina i ja susreli smo se s ”izgaranjem” u vezi službe i obeshrabrujućim zdravstvenim problemima, zajedno sa smrću njezine bake, problemima u odnosima s ljudima koje volimo, neuspjelim pokušajima začetka još jednog djeteta i deportacijom mog ujaka i ujne.
Nakon što smo doživjeli toliko odgovora na molitve lani, ovu su godinu obilježile neodgovorene molitve koje su se nagomilale u našim srcima. Molite se, postite i djelujete u vezi nečega; nečega kao što je pravednost, pomirenje ili ozdravljenje djeteta, ali odgovor je još uvijek ”ne” i ”ne još”.
VIDI OVO: Bog vam je bio vjeran i uvijek će vam biti!
Otkrio sam da, dok se borim s prihvaćanjem Božje dobrote kako gledam svu patnju koja se događa oko mene, moje se srce vrlo lako može ispuniti gorčinom prema Njemu. Ako je Bog Bog pravednosti, pomirenja, izbavljenja, života, kako ti izgleda vjerovati Mu kada dođu nepravednost, razdor i kada se smrt osmjehuje? Kako još uvijek možemo s pouzdanjem proklamirati ”Naš Bog je vjeran” i zaista to misliti?
Izbavljenje u, ne iz
Prvo trebamo biti svjesni načina kako nas Bog izbavlja u našim kušnjama, čak i onda kada nas ne izbavi iz njih. Kao što to Elihu opisuje: „Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči“. (Job 36, 15)
Lagao bih kada bih rekao kako me Bog nije izbavio dok sam bio usred takvih iskušenja. Dok smo moja obitelj i ja iskusili nepravednost slomljenosti imigracijskog sustava, osjetio sam kako se moje suosjećanje produbljuje za potlačene. Naučio sam kako da bolje služim svojoj supruzi u njezinim zdravstvenim problemima i tuzi. Sazrio sam u vezi mog molitvenog života, što me samo još više približilo Bogu, umjesto da me gurne dalje od Njega.
Možda je najugodniji balzam milosti u iskušenjima svih ovih godina dolazi od neprekidne prisutnosti, molitava i podrške mojih bioloških i crkvenih obitelji. Oni su sa mnom dijelili iskušenja na takve načine da, kada to ne bih želio priznati, nisam mogao a da ne priznam da se Bog brinuo za mene.
Naš ranjeni Iscjelitelj
Drugo, trebamo znati da Bog nije samo naš iscjelitelj, već da je On ranjeni Iscjelitelj, kao što to kaže Henri Nouwen. Kako je Isus iscijelio naše rane od grijeha? Svojim vlastitim ranama. (Izaija 53, 5)
VIDI OVO: Kako se i u tuzi ”uvijek radovati”?
Služimo Bogu samo ožiljcima, (Luka 24, 39-40; Ivan 20, 20; Otkrivenje 5, 12) jedinom Bogu koji je bio spreman živjeti u ljudskom tijelu i kroz ljudsko iskustvo boli i ograničenja i koji je nakon toga na sebe preuzeo svu težinu ljudskog grijeha i to nadvladao. Poznajemo li takvog Boga?
On je ranjeni Iscjelitelj koji se poistovjećuje s našim slabostima i boli. On je Bog koji se predao za sve nas kao najveći dar. Čak i u tmini, dok bol boli, možemo proklamirati: „Naš Bog je vjeran“ i to možemo zaista misliti.
Proklamirati Njega u oplakivanju
Posljednje, možemo koristiti glas i darove koje nam je Bog dao kako bismo proklamirali Njegovu vjernost. Kako to činimo? Psalmist je to dobro znao: oplakivanjem.
U svojoj knjizi ”Proročko oplakivanje”, Soong Chan-Rah piše: „Oplakivanje izaziva crkvu na prihvaćanje stvarne patnje i oslanjanje na Boga za njegovu intervenciju“. Kako bi izgledalo kada bi vaša obiteljska okupljanja, molitvene grupe ili crkvene zajednice bile neprestano obilježavane bogougodnim oplakivanjem umjesto nepravdom i patnjom? Možda bismo svi izgledali više poput Krista.
VIDI OVO: 3 razloga zbog kojih trebate vjerovati Bogu kada imate puno problema
Biblijsko oplakivanje nas poziva na strastveno izražavanje naših tuga, žaljenja, molbi, čak i naše ljutnje koju osjećamo prema Bogu. Ono nas poziva na neugodne, neartikulirane suzama-ispunjene molitve. Ono nas poziva na iskrenost kada netko pita: „Kako se mogu moliti za tebe“? i ono zahtijeva naše pobjedonosne pretpostavke o kršćanskom životu koji će se susresti sa Spasiteljem, koji je bio ”čovjek tuge i vičan boli“. (Izaija 53, 5)
Dok učim kako ovako tugovati s Bogom i drugima, oplakivanje je postalo izazovna, ali i osvježavajuća prigoda za to da se bolje oslonim na ruke svoga vjernog Oca. Svoje srce izlijevam Bogu u oplakivanju, nakon čega ustajem s još jasnijim pouzdanjem u to da je On zaista vjeran.
Vjernija predodžba
Svima nama je lako gledati samo ono što se dobro događa u životima drugih preko društvenih mreža. No nadam se da kroz različite izazove možemo iskrenije predočiti kršćanski hod. Hod koji uključuje uspone i padove. Puno padova. Hod priznaje izbavljenje našeg ranjenog Iscjelitelja, čak i onda kada se tama nije u potpunosti podigla. Hod je označen vrstom oplakivanja koje predstavlja Božju vjernost, koja je iznad nas. Tako ćemo moći reći: „Bog je vjeran“ i to zaista misliti.
Autor: Jon Aragon; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoaliton.org koje vrijedi za novizivot.net.
