Postoji upozorenje. Bog vidi sve što činimo. Ništa ne možemo sakriti pred Njime.
“Bog… znade sve.” (1. Ivanova 3,20)
Božje sveznanje znači da on ima savršeno poznavanje svega. Nikad nije učio i ne mora učiti.
O ovoj temi snažno govori tekst iz Psalma 139,1-6, gdje je David napisao: “Gospode, proničeš me i poznaješ; ti znaš kada sjednem i kada ustanem, namisao moju izdaleka prozireš. Moju stazu i lijeganje moje ispituješ, i svi moji putovi tebi su znani. Riječ mi još nije na jeziku, kad gle, Gospode, svu je znadeš. Straga i sprijeda ti me obuhvaćaš, i ruku svoju na mene stavljaš. Ta spoznaja odveć mi je čudesna, previsoka je, dokučit’ je ne mogu.”
U Psalmu 147,4 saznajemo da Bog određuje broj zvijezda i svaku naziva njezinim imenom. Naše divljenje još više raste kad sir James Jeans kaže da je “ukupan broj zvijezda u svemiru otprilike koliko i ukupan broj zrnaca pijeska na svim obalama mora”.
Naš Gospodin podsjetio je učenike da nijedan vrabac ne pada na tlo bez znanja našega Oca. U istom ulomku on kaže da su nam izbrojene sve vlasi na glavi (Matej 10,29-30).
Onda je jasno da “je sve golo i razotkriveno očima Onoga kojemu nam je dati račun” (Hebrejima 4,13), zbog čega se pridružujemo Pavlu kad kaže: “O dubino bogatstva i mudrosti i spoznaje Božje! Kako su nedokučivi sudovi njegovi i neistraživi njegovi putovi!” (Rimljanima 11,33).
VIDI OVO: Bog te čuje i onda kada ne nalaziš riječi
Božje sveznanje puno je praktičnog značenja za svakog od nas. Postoji upozorenje. Bog vidi sve što činimo. Ništa ne možemo sakriti pred njime.
Imamo utjehu. On zna kroz što sve prolazimo. Kao što je Job rekao: “On poznaje put kojim hodim”(Job 23,10). “On broji dane našeg lutalaštva i naše suze stavlja u svoju mješinu” (Psalam 56,8).
Imamo ohrabrenje. On je znao sve o nama, a ipak nas je spasio. On zna što osjećamo u štovanju i molitvi, a nismo u stanju to izraziti.
Imamo divljenje. Premda je Bog sveznajuć, ipak on može zaboraviti grijehe koje je oprostio. Kao što je David Seamands rekao: “Ne znam kako sveznajući Bog može zaboraviti, ali on zaboravlja.”
Autor: William MacDonald
