“Zametak moj već gledahu oči tvoje i u knjizi tvojoj svi ovi udovi bijahu zapisani; dani su mi određeni dok još nijednog od njih ne bijaše ” (Ps 139,16).
Prema Isusu, u Božjim očima su Krist i njegova Crkva jedno. Pavao to ilustrira usporedbom s ljudskim tijelom. On kaže da je Krist glava, a mi smo njegovo tijelo – kost njegove kosti, meso njegova mesa. “(Bog) mu je sve podložio pod noge, a njega dade za glavu nad svim u Crkvi, koja je njegovo tijelo – punina Onoga koji ispunja sve u svima” (Ef 1,22-23). “Mi smo, naime, udovi njegova tijela” (Ef 5,30).
Ovdje se želi reći da kad je Otac prije vječnosti ljubio Isusa, ljubio je i nas. Doista, kad je čovjek bio još samo misao u Božjem vječnom umu, Gospodin je već izbrojao naše udove i planirao naše izbavljenje: “On nas u Njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi” (Ef 1,4).
U Psalmima David piše da ga je Bog ljubio još dok je bio u utrobi. “Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj” (Ps 22,10-11).
“Zametak moj već gledahu oči tvoje i u knjizi tvojoj svi ovi udovi bijahu zapisani; dani su mi određeni dok još nijednog od njih ne bijaše ” (Ps 139,16). David u biti kaže: “Čak i prije nego sam bio oblikovan, znao si me, Gospodine. Sve si moje udove unaprijed obilježio.”
Bog vas je ljubio prije nego je svijet započeo i nema kraja toj ljubavi. “A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu” (1 Iv 4,16).
Ako ostajemo u Bogu, možemo očekivati da će se njegova ljubav za nas obnavljati svakoga dana. To je divna misao! Čak i kad ste u nekoj vrsti nemira, možete znati da vas kroz sve to Bog još uvijek ljubi.
Autor: David Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org
