Samo zato što Bog grijeh uvijek ne kažnjava momentalno, ne znači da ga na kraju neće kazniti.
U odabranim trenucima ljudske povijesti Bog je izvršio sud nad ljudima kako bi pokazao svoje krajnje negodovanje zbog određenih počinjenih grijeha. Očito je da on ne usmrćuje ljude svaki put kad tako postupaju.
Da to čini, svjetska populacija drastično bi se smanjila. Ali na izoliranim slučajevima to je učinio da upozori čovječanstvo kako takva bezbožnost i nepravednost ne mogu proći nekažnjeno. Ako Bog ne riješi takve stvari u ovom vremenu, sasvim sigurno će u vječnosti.
Kad je Bog pogledao na zemlju i vidio da se iskvarila i napunila nasiljem, poslao je katastrofalan potop da uništi svijet (Postanak 6,13). Samo osam ljudi se spasilo.
VIDI OVO: Hoće li te Bog kazniti zbog grijeha koji činiš?
Kasnije su gradovi Sodoma i Gomora postali središta homoseksualnosti (Postanak 19,1-13). Sodoma je također snosila krivicu zbog oholosti, izobilja kruha i isprazna spokoja (Ezekiel 16,49). Bog je objavio svoj gnjev zapljuštivši vatrom i sumporom s neba na one gradove predavši ih vječnom uništenju.
“Nadab i Abihu umriješe pred Gospodom kad su… prinosili tuđinsku vatru” (Brojevi 3,4). Trebali su uzeti vatru sa žrtvenika (Levitski zakonik 16,12), ali su odlučili pristupiti Bogu na neki drugi način. Pogodivši ih iznenadnom smrću, Bog je upozorio buduće naraštaje protiv toga da mu se pokušaju približiti na način drukčiji od onog kojeg je odredio.
Nabukodonozor, babilonski kralj, propustio je dati slavu Svevišnjem koji upravlja poslovima ljudi. Umjesto toga prisvojio je sve zasluge za slavu Babilona. Bog ga je kaznio tako da mu se pomutio razum. Kralj je bio prognan daleko od ljudi da živi u polju kao životinja. Hranio se travom kao govedo, tijelo mu je bilo mokro od nebeske rose, kosa mu je narasla kao perje orlovima, a nokti kao kandže pticama (Daniel 4,33).
VIDI OVO: Bog kažnjava grijeh, a poslušnost uvijek nagrađuje
Ananija i Safira pretvarali su se da su svoj posjed u cijelosti dali Bogu na žrtvu, ali potajno su dio zadržali za sebe (Djela 5,1-11). Oboje su naglo izdahnuli kao upozorenje protiv dvoličnosti u štovanju i službi.
Nešto kasnije Herod je prihvatio obožavanje umjesto da prizna slavu Bogu. Umro je izjeden od crva (Djela 12,22-23).
Grešni ljudi ne bi se smjeli odveć uzdati u prividnu Božju šutnju i mirnoću. Samo zato što on grijeh uvijek ne kažnjava momentalno, ne znači da ga na kraju neće kazniti. Na izoliranim slučajevima tijekom niza godina on je izrekao svoj sud i objavio kaznu koja slijedi.
Autor: William MacDonald
