Bog upravlja nad svime i onda kada mi to ne vidimo. On nije ravnodušan Stvoritelj koji je samo stvorio svijet i onda Ga ostavio neka bude kako jest.
U svojoj knjizi ”Um caruje” John Medina nam govori intrigantnu priču o doktoru Oliveru Sacksu, britanskom neurologu i jednoj od njegovih pacijentica; starijoj ženi koja je „pretrpjela težak moždani udar koji je zahvatio stražnji predio njezinog mozga zbog kojeg je zadobila neobičan hendikep: nije mogla obratiti pozornost ni na što što se nalazilo s njezine lijeve strane“. Medina objašnjava učinak hendikepa na njezine sposobnosti percepcije:
„Mogla je staviti ruž samo na desnu stranu lica. Jela je samo s desne strane tanjura zbog čega se požalila bolničkom osoblju da su njezine porcije premalene. Mogla je primijetiti hranu samo kada bi tanjur bio okrenut prema desnoj strani njezinog vidnog polja“.
Ponekad smatram da smo mi takvi u našoj duhovoj percepciji. Iako je jednostavno prepoznati Božje djelo s desne strane, ne vidimo kada On radi s lijeve strane.
Zahvalni smo za jasnoću Njegova vodstva, udobnost i blagoslove, ali ne uspijevamo vidjeti Njegovu skrivenu ruku kada smo obeshrabreni, razočarani, u patnji ili u iskušenju.
Pismo je prebogato primjerima svetaca koji su imali isti problem. Razmislite o Noemi, ženi bez sinova i muža, koja se vratila u Betlehem nakon desetljeća izbivanja u Moabu za vrijeme gladi. Kad su došle u Betlehem cijeli se grad uzbudio zbog njih i pitao se: „Je li to Noemi“? No Noemi, čije ime znači ”ugodna” odgovara:
„Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorčinom ispunio! Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraća bez igdje ičega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoči protiv mene i Svemogući me u tugu zavi“? (Ruta 1, 20-21)
Nekoć je uživala u punini, sada je prazna. Nekoć je bila sretna, no sada je puna gorčine. Noemi je bila uvjerena da je Bog protiv nje. No ona još uvijek ne razumije da će Ruta, žena koja je pored nje, biti način kako će Gospodin u njezinu obitelj donijeti nasljednika, pokajanje za nju i u konačnici za cijeli svijet. (Ruta je bila pra-prabaka kralja Davida i jedna od samo četiri žene iz Isusova rodoslovlja što piše u Mateju 1.)
Ili uzmite starog patrijarha Jakova. S obzirom na glad njegovi sinovi su otišli u Egipat kako bi pronašli hranu. Vratili su se i ostavili Šimuna, a imali su i mandat od premijera da sa sobom natrag povedu njihovog mlađeg brata Benjamina.
Da stvar bude gora, novac kojim su platili zalihe u Egiptu je sada bio u njihovim bisagama. To nije dobro. Jesu li pod optužbom da su lopovi? Gotovo u očaju Jakov zavapi: „Sve je protiv mene“! (Postanak 42, 36)
No ono što Jakov ne zna jest da Bog preko njegovog davno izgubljenog sina djeluje ”iza kulisa” kako bi se pobrinuo za cijelu izraelsku obitelj. Kao što će Josip kasnije reći svojoj braći (koja su ga prodala u ropstvo zbog čega na prvom mjestu i jest završio u Egiptu): „Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva – da spasi život velikom narodu“. (Postanak 50, 20)
Mi smo poput Jakova i Noemi. Pogrešno tumačimo naše okolnosti. Osjećamo se beznadni iako se nada nalazi točno pored nas. Osjećamo kao da je sve protiv nas, ne shvaćajući da Bog zapravo sve radi za naše dobro. (Rimljanima 8, 28) Pjesnik i pisac himni William Cowper je rekao:
„Slijepa nevjera sigurno dovodi do pogreške i uzaludno analizira Božje djelo, Bog je svoj vlastiti tumač koji stvari čini jednostavnima“.
Problem je u našoj ograničenoj perspektivi na Božju prividnost. Učenje o Božjoj providnosti govori o tome da Bog upravlja nad svime. On nije ravnodušan Stvoritelj koji je samo stvorio svijet i onda Ga ostavio neka bude kako jest. On je dobar i mudar kralj koji upravlja nad svime. Psalmist u Psalmu 103, 19 kaže: „Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća“. -12 No ne samo da je Bog naš kralj. On je i naš Otac koji je vrlo zainteresiran i za najmanji detalj našeg života. Isus je rekao:
„Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca“. (Matej 10, 29-31)
Moja omiljena definicija Božje providnosti dolazi iz katekizma iz 16. stoljeća koje počinje pitanjem: „Što vi podrazumijevate pod Božjom providnošću“? Odgovor:
„Svemoćna i svagdje prisutna Božja moć: kao rukama On vlada i upravlja nebesima, zemljom i svim stvorenjima, tako da bilje, trava, kiše i suša, plodne i neplodne godine, meso i piće, bolesti i zdravlje, bogatstva i siromaštvo, sve stvari koje su bile i koje će doći nisu nastale slučajno, već ih je stvorila Očeva ruka“.
Ovo su dobre vijesti no mi trebamo imati vjere da to prigrlimo. Ni naše okolnosti ni naši osjećaji nisu pouzdani pokazatelj onoga što Bog radi u našim životima. Ponekad će sve izgledati kao da je protiv nas. Ponekad ćemo se osjećati gorko i isprazno. No tada se trebamo sjetiti kako je naša precepcija ograničena. Slično pacijentici Olivera Sacksa koja nije mogla vidjeti ništa s lijeve strane, ni mi ponekad ne možemo vidjeti prisutnost Božje dobrote ili mudrost Njegovog plana. Upamtimo dakle ovaj mudri poticaj iz Cowperove himne:
„Ne prosuđujte Gospodina manjkavim osjećajima, već vjerujte Njegovoj milosti, iza namrštenog proviđanja Bog krije nasmiješeno lice“.
