Mi činimo puno pogrešaka. Bog ništa ne čini greškom. On suvereno djeluje i usmjerava sve zajedno u našim životima, sebi na slavu i u našim najboljim interesima.
Nema slučajnosti
Bog nikada ne čini grješku. Štoviše, On koristi naše vlastite pogrješke sa svoju slavu i svrhu. Biblija nas uči: „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.“ (Rimljanima 8, 28) Ne uči nas da su sve stvari dobre, nego da će se sve stvari, dobre i loše, u konačnici odviti za naš najbolji interes. Sjetimo se križa. Boga nije iznenadila Kalvarija; Bog ju je unaprijed isplanirao, radi našeg otkupljenja. (Izaija 53)
Božja suverenost
Josipova priča podsjeća nas na to da je Bog uvijek suveren. Josipa su njegova braća zlostavljala i bacila su ga u jamu. Željeli su ga ostaviti ondje neka umre, no ipak su se predomislili i prodali ga u roblje. Kasnije, Josip je bio nepravedno optužen i završio je u zatvoru. No ipak, znao je sljedeće: „Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva – da spasi život velikom narodu.“ (Postanak 50, 20) Time što se Josip ponizno podčinio Božjoj suverenosti, Bog mu je pomogao da s vremenom postane drugi čovjek do faraona u Egiptu. Božja suverenost i Josipova poslušnost pomogle su spasiti veći dio civiliziranog svijeta onog vremena. Josipove muke donijele su mnoštva dobroga milijunima.
Uvijek sa svrhom
Možemo pomisliti da ono kroz što prolazimo nema svrhe. No Bog je sve pokrenuo za svoje svrhe i naše dobro, ako smo spašeni. Bog je otkrio sljedeće: „U njemu i mi postadosmo baštinici predodređeni po odredbi onoga, koji sve čini po odluci volje svoje.“ (Efežanima 1, 11) Naše spasenje dolazi zbog Božje volje, ne naše. (Efežanima 2, 1-5) Kada je Pavao bio nepravedno utamničen, poput Josipa, to mu je omogućilo pisanje mnogih poslanica Novoga zavjeta, koje danas čitamo. Pavao je čak navikao na to da je okovan lancima i te je prigode koristio kako bi rimskim stražarima pripovijedao o evanđelju Isusa Krista. To znači da je bio blagoslovljen time što je imao publiku dok je bio u zatočeništvu; to se odnosi i na ostale zatvorenike. U Božjim očima, ništa u ovome životu nije potraćeno i ništa nije bez svrhe i izvan Božje suverenosti.
Određivanje naše vjernosti
Bog će ponekad koristiti iskušenja kako bi otkrio snagu ili slabost naše vjere. Isus je govorio svojim učenicima tijekom Posljednje večere, prije muke na križu. Tada im je rekao: „Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih.“ (Luka 22, 28-30) Taj Isusov komentar zasigurno je osnažio vjeru učenika, kao što bi trebao osnažiti i našu. Jasno je da je Isus prolazio kroz muke i patnje, ne svojom krivicom, jer On je bio bez grijeha. Stoga se pitanje postavlja: „Hoćemo li Mu ostati vjerni tijekom naših iskušenja ili ćemo odustati na prvi znak nevolje“?
Stvara postojanost u nama
Jakov je znao da se ogroman broj ljudi suočava s teškim iskušenjima, no ti su problemi imali svoju svrhu. Jakov je stoga napisao: „Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.“ (Jakovljeva 1, 2-3) Nakon toga je napisao: „Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.“ (Jakovljeva 1, 4) To znači da trebamo ostati postojani, čak i kada se sve oko nas raspada. Te nas nevolje usavršavaju, oblikuju na Kristovu sliku.
Popravlja nas
Psalmist je znao puno toga o nevoljama i vrlo je vjerojatno da je znao zbog čega je Bog dopustio neke od njih. Napisao je: „Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila.“ (Psalam 119, 71) Zbog tih nevolja naučio je više o tome tko Bog jest. Ostao je u Božjoj Riječi i nastavio: „Prije nego bijah ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ.“ (Psalam 119, 67) Nevolja to može učiniti. Vjerujte mi.
Usavršava nas
Bog će ponekad dopustiti neki problem, kako bi nas preko njega usavršio. Ne, ovdje na Zemlji nikada nećemo biti savršeni. No Pavao je na sve probleme, koji su se događali, gledao kao na načine kako Bog djeluje u nama. Zapisao je: „I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom.“ (Rimljanima 5, 3-4) Bog svaki problem koristi za naše dobro. (Rimljanima 8, 28)
Provjerava nas
Kada naiđemo na probleme koje samo Bog može riješiti, oni služe kako bismo bili ponizniji. Rečeno nam je: „Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme.“ (1. Petrova 5, 6) Petrov ponos vjerojatno ga je naučio nešto što nikada neće zaboraviti: „…jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“ (Luka 14, 11) Ili ćemo se dragovoljno poniziti ili će to učiniti Bog. Možete pogoditi koje je bolnije.
Čisti nas
Mudre izreke 20, 30 pokazuju nam kako Bog koristi probleme kako bi nam pomogao da rastemo u svetosti: „Krvave masnice očiste zlo i udarci pročiste odaje utrobe.“ Možda je svrha tih nedaća da nas dovedu do pokajanja ili priznavanja svega onoga što činimo, a što ne bismo smjeli činiti.
Odgaja nas
Kao što mi odgajamo našu djecu iz ljubavi, tako i „Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.“ (Hebrejima 12, 6) Naš Gospodin nas uči: „Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!“ (Otkrivenje 3, 19) Pročitajte ovo još jednom. Bog nas disciplinira, jer nas voli i jer želi da se pokajemo. To je slično sljedećem: „Ludost prianja uza srce djetinje: šiba pouke otklanja je od njega.“ (Izreke 22, 15)
Usmjerava nas
Naši problemi mogu djelovati poput kompasa. Mogu nas usmjeravati gdje bismo trebali ići. Primijetite način na koji je Isus prekorio crkvu: „Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i – uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš.“ (Otkrivenje 2, 5) Očigledno jest da je crkva u Efezu upala u neki ozbiljan grijeh i Isus je želio da se pokaju od njega. U svom prekoravanju, Isus ih je usmjeravao prema pokajanju, što je ionako u njihovom najboljem interesu.
Zaključak
Postoje kušnje usavršavanja, usmjeravanja, provjeravanja, promišljanja, ispravljanja, pa čak i zaštite. Ali Bog koristi te probleme kako bi radio u našem najboljem interesu i sebi na slavu. (Rimljanima 8, 28) To znači da ništa što se događa u našem životu nije slučajnost. To je samo Božja suverenost koja djeluje u našim životima. Bog će iskoristiti sve kroz što prolazimo u našim životima, to se odnosi i na naše nevolje. On možda želi znati koliko je naša vjera snažna ili slaba, jer On to već zna. Dopustimo da Bog djeluje kroz ono što prolazimo. Nemojmo se odupirati onome što Bog dopušta da nam se događa, jer to je zaista najbolja stvar za nas, čak i ako tako ne izgleda. Bez obzira na ono kako nam to izgleda, Bog ima svrhu za svaki problem kroz koji prolazimo. To što mi ne možemo trenutno vidjeti svrhu u našim problemima, ne znači da nje nema. Sve što je stvoreno ima svoju svrhu. Ako znamo da je Bog suveren, znamo i da Bog sve koristi za svoju slavu i naše dobro, čak i onda kada ne znamo kakvo će to dobro u konačnici biti.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
