Iskušenja su neizbježan dio života. Kada koračamo sunčanim stazama, okruženi radošću i blagostanjem, mnogi su uz nas. No kada se nadviju tamni oblaci kušnji, tada se otkriva pravo lice prijateljstva, vjere i ljubavi.
Bog, u svojoj mudrosti, ne dopušta iskušenja kako bi nas slomio, već kako bi nas ojačao. On vidi dalje od trenutka boli i zna da upravo kroz patnju sazrijevamo. Iskušenja su poput vatre koja pročišćava zlato – uklanjaju sve nečistoće i otkrivaju njegovu pravu vrijednost.
No, Bog ne pročišćava samo nas, nego i odnose u našem životu. Kada se suočimo s teškim trenucima, otkriva se tko su oni koji nas vole iskreno, tko stoji uz nas bez obzira na oluje, a tko nas napušta čim zapuše prvi vjetar nevolje. Iskušenja nisu samo test naše snage, već i ogledalo naših odnosa.
No, iako nas ljudi mogu razočarati, Bog nikada neće. On ostaje vjeran i kada svi drugi odu. Njegova ljubav ne ovisi o našim usponima i padovima, niti o našim pogreškama. On je Pastir koji ne ostavlja svoju ovcu, Otac koji ne napušta svoje dijete.
Stoga, kad iskušenja dođu, ne gubimo nadu. Neka nam ona budu prilika da prepoznamo one koji su iskreno uz nas, ali i da se još više oslonimo na Boga, koji nikada neće ustuknuti pred našim suzama. Jer na kraju, nije važno koliko je ljudi ostalo uz nas – važno je da smo uz Njega, koji nas nikada neće ostaviti.
