U ovim teškim vremenima mnogi se pitaju zašto Bog dopušta rat. Stoji li On iza svih ratova, nemira i nevolja koje se pojave?
Ako je Bog svemoćan, pun ljubavi i milostiv, kako može dopustiti bijedu i užas rata? Da bismo pronašli odgovore, moramo vidjeti što Njegova Riječ govori o tome zašto se vode ratovi.
Jakov, Isusov polubrat, nadahnuto je napisao: “Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete.” (Jakovljeva 4, 1-2)
Je li Bog kriv za rat?
Dvije osobe mogu imati užasne sukobe. Tako mogu i dva naroda. Ratovi između pojedinaca ili naroda rezultat su temeljnog stanja – same prirode čovječanstva. Konačna krivnja za ratovanje pada na urođenu sebičnost i pohlepu čovječanstva.
Što je to u čovječanstvu što dovodi do takvih zlih strasti i djela? Nismo li svi mi “dobri ljudi”? Začudo, odgovor je NE.
Jeremija je bio nadahnut da objasni našu prirodnu sklonost bezbožnom ponašanju:
“Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.” (Jeremija 17, 9-10)
Ako se ne promijenimo u srcu, Bog kaže da će dopustiti da iskusimo negativne plodove puteva našeg srca.
Za rat je kriv čovjek, a ne Bog
Ali ako je Bog svemoćan, zašto ne zaustavi svako zlo i rat? Odgovor leži u prastarom pitanju o slobodnoj volji za ljude. Bog kaže da pred nas stavlja život i smrt, blagoslov i prokletstvo; ali On kaže da želi da odaberemo život (Ponovljeni zakon 30, 19).
Bog želi da učinimo mudar izbor poslušnosti Njemu i Njegovoj Riječi. Prije više od 2000 godina poslao je na grešan svijet svoga Sina da bude žrtva pomirnica. Odlučio je da čovjeku pruži spasenje od vječne propasti.
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Ivan 3, 16)
Svatko tko se pokaje i povjeruje u Isusovu žrtvu na križu, postaje Božje dijete. I Bog očekuje od svoje djece da uz pomoć Njegovog Duha kontroliraju svoje stavove. Na primjer, trebamo izabrati ljubav umjesto mržnje, poniznost umjesto arogancije … I to je moguće! Svi oni koji nisu Božja djeca su podložni Sotoni. Biblija opisuje Sotonu kao oca laži i ubojicu (Ivan 8, 44). On je neprijatelj čovječanstva koji nas želi uništiti.
Biblija otkriva izvor zla i opačine u ovom svijetu:
Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. (Jakovljeva 3, 14-16)
Zašto Bog dopušta rat?
Pojednostavljeno, rat je rezultat grijeha. Bog dopušta rat kao podsjetnik na čovjekov pad i poziv na buđenje da se traži oprost, pravda i mir. Nije Bog kriv što su grijeh, zlo i ratovi dio našeg današnjeg svijeta. Sami sebi donosimo tugu i uništenje. Malo ljudi je spremno služiti Bogu. Umjesto toga, ljudi biraju ono što dolazi od Sotone. Biblija u Efežanima 2, 2 kaže da Sotona djeluje u sinovima neposlušnima.
Možda nikada nećemo u potpunosti razumjeti zašto Bog dopušta patnju na zemlji. Ali oni koji su svoje živote povjerili Kristu, mogu s pouzdanjem očekivati vrijeme Kristova povratka, kada će Bog uspostaviti svoje Kraljevstvo na zemlji i okončati zlo. Bog nam daje svoje obećanje da će doći dan kada će obrisati “svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu” (Otkrivenje 21, 4).
